Kakvo omalovažavanje jadnih Tracija, samo zato što su bez pedigrea !

Ja osobno mislim da je to grozno.
Ako neko ima kakvu palmicu koja ne zadovoljava najviše kriterije Vas uzgajivača, nek je slobodno pošalje u sklonište za zlostavljane biljke koje ću osnovati.

Chainee

Ja ne omalovažavam jadne Trachyje već sam fasciniran velikom raznolikošću među palmama ovog roda koje ne mogu biti zanemarive pa makar se pokazalo da u rodu Trachycarpus ima svega 3-4 vrste. Mislim da se palme ne smiju determinirati po obliku sjemenki jer to može lako zavarati. Tako npr. Chamaerops humilis var. humilis ima jajaste a Chamaerops humilis var. arborescens bubrežaste sjemenke iako pripadaju istoj vrsti.

E ja omaložavam fortuneije jer su na svakom koraku tu u Puli i već se smatraju korovom Ili se možda radi o takilima ko će ga znati...
Više se ne zanemaram sa Trachycarpusom, jedino bih još želio imati T. martianus jer se ipak znatno razlikuje od fortuneija i tu završava moja priča sa njima jer ima znatno ljepših palmi koje bi se mogle saditi u mojem klimatu.

Slažem se s tobom da ima mnogo ljepših palmi koje bi se mogle saditi u priobalnim područjima. Što kažeš na vrste iz rodova Thrinax, Brahea, Jubaea, Butia, Sabal, Livistona, Nannorrhops ritchianu i Rhapidophillum hystrix pa zatim razne varijante Chamaerops humilisa, a tek križanci između vrsta pa čak i različitih rodova... Izbor je gotovo neograničen ako si sretnik pa se nalaziš u USDA zoni koja je pogodna za mnoge vrste palmi. Ipak, mislim da Trachycarpuse ne treba smatrati korovom. Siguran sam da bi smatrao i Washingtoniu robustu korovom da se nalazi posvuda po Puli.

Jovan1. citat:

The DNA covered all Trachycarpus species and even several putative hybrids and related species like Chamaerops, Rhapidophyllum, Rhapis, etc..

O.K., da razumem srodnost trahija sa rodom Rhapis, tu su negde, blizu geografski. Pa nekako i sa Chamerops, ipak je to "stari svet", ali srodnost sa Rhapidophylum? Ako je tako kao što kažu, onda možemo izvući 2 zaključka: ili su seme azijskih palmi na američko tle doneli "Indijanci" pre nekih 40 000 godina pa se od toga razvio rapi (a možda i sabali), ili su sve lepezaste palme među sobom mnogo srodnije nego što smo mislili. Možda sam ja, na kraju krajeva, pogrešno razumeo "related species" (što je btw. u ovom slučaju pogrešno rečeno i trebalo bi da stoji "related genus"), ali čini mi se da je neki trend u savremenoj genetici da se smanji broj vrsta pa čak i rodova. Potvrdu za to nalazim i u najnovijim genetičkim saznanjima u vezi sa rodom Cannabis i koja potiču od Robert C. Klarke-a (jako cenjen poznavalac istog), koji sve psihoaktivne sorte ovog roda stavlja u vrstu C.indica (dok je ranije bilo razvrstano na C.sativa i C.indica), ali da vas ne zamaram time.
S genetičke tačke gledišta, sasvim je moguće da neke, ranije označene, vrste, ne ispunjavaju taj kriterijum i da postaju samo podvrste ili varijeteti, a neke čak i samo biološke forme.
Kako god, ja ću nastaviti da budem hardcore fan roda Trachycarpus.
P.S. Chainee, došao si na istu ideju kojom se ja zanimam već neke 2 godine a to je da otkupljujem (ili primam, što bi bilo svakako isplatljivije) ugrožene biljke. Čak sam svojevremeno i dao oglas u lokalniom listu za male oglase da otkupljujem stare i velike palme (koje vlasnici ne mogu više da čuvaju indoor) i ljudi su me stvarno zvali, ali naletao sam samo na P.canariensis-e čuvane u zaseni (nikako ne mogu da provalim zašto ljudi misle da ta plama treba da bude u senci, valjda im nekako liči na Areca-e i Chamaedora-e) koje je teško preneti i uraditi sa njima bilo šta (jer imaju grane od 2m i više, a od stabla gotovo ništa). Jeste da to nije humano sa moje strane, ali šta da radim, (još uvek) nemam prostora za spašavanje takvih biljaka. A viđam stalno raznolike biljke koje se muče.

Kada smo već dotaknuli temu usvajanja prevelikih i nepoželjnih palmi, mene zanima gdje završavaju palme iz botaničkih vrtova (na kopnu, naravno) koje prerastu posude i postanu prevelike za staklenike. Bio sam jesenas u Botaničkom vrtu u Zagrebu kada su unosili palme i vidio sam da je unošenje nekih postao velik problem jer su postale toliko teške da su ih morali podizati i transportirati do staklenika pomoću viličara. Neki primjerci su bili sigurno visoki preko 1.5 m te je rukovanje s njima jako naporno. Bilo bi šteta da moraju prevelike palme rezati i bacati u smeće. Vidio sam jednu jako veliku livistonu (ne sjećam se koja je točno vrsta) koja bi, naravno pod uvjetom da pripada otpornijim livistonama, mogla krasiti nečji vrt u primorju umjesto da završi isjeckana na otpadu. Pretpostavljam da su palme koje Bonanca otkupljuje u 99% slučajeva Phoenix canariensis, Trachycarpus fortunei, Washingtonia filifera i tu i tamo poneki Chamaerops humilis dok Sabala, Livistona, Jubaea, Brahea, Butia i ostalih zimootpornijh palmi nema ni za lijek.

Izgleda da smo ponovo na pocetku priče . Slike "pravog" takila u njegovoj postojbini?!? Da li je i ovo fortunei? Kažu da ove lice na onaj rimski. Na žalost, semenki je jako malo.

"The photos on this webpage were taken at precisely the locations Major Madden described some 160 years ago. It can clearly be seen by the shallow divisions on the leaf and lack of trunk fibre that this is the real Trachycarpus takil described and classified by Beccari in 1905, and it matches the Trachycarpus takil growing in the Rome Botanical Gardens.

The fibre and leaf shape seem much more similar to Trachycarpus princeps, manipur and oreophilus, than to fortunei. This palm grows quite close to the permanent snowline and the locals confirmed they can experience several months of snow in winter at the higher elevations, so it promises to be one of the cold-hardiest palms in existence!"

by Nigel Kembrey, HardyPalms, November 2007

wagnerianus.com/ Vidi pod Articles, Top Trachycarpus.

Ako je taj "pravi" takil toliko otporan na mraz, kako to da se onaj u Firenci smrzao i da je preziveo samo onaj u Rimu, na granici izmedju zona 9b i 10a? Pa obican fortunei bez ikakvih problema prezivljava u severnoj Italiji, sto me navodi na zakljucak da je, ako se stvarno ispostavi da je ovo pravi takil koji je opisao Beccari, on potpuno neotporan na mraz, sto opet nema smisla ako je tacna ova prica da raste pod snegom, na velikoj visini. Neko u svemu ovome laze.

Ako se dobro sećam ( a sada nemam bas puno vremena da proverim ), u Firenci su izmrzli fortunei, legendarne, ledene 1985 godine i to svi. Palme iz dvorista Beccari-eve vile su jedine koje su prezimele, i to bas one koje prema nekim spoljnim odlikama lice na onaj takil iz Rima. Pretpostavlja se da su to mozda hibridi ili cak mozda i "originalni" primerci Takila, sejani i sađeni od starne Beccarijevih naslednika.

Ceo tekst sam prilozio uz ovaj post, pa koga zanima, moze procitati detalje

Nastavak price . U indijskom casopisu Current science februara ove godine M. Gibbons i T. Spanner su obelodanili 3 lokacije u indijskoj oblasti Kumoan u kojoj sa jos mogu pronaci primerci "autenticnog" T. takil-a.

Odraslih i seksualno zrelih primeraka je veoma malo, sto je posledica secenja lisca i skidanja koncastog "odela" sa stabala,ali mladih primeraka ima nekoliko hiljada i veoma su ugrozeni sumskim pozarima i daljim aktivnostima lokalnog stanovnistva. Posebno interesantno u ovom clanku je detaljan opis morfoloskih razlika izmedju divljeg takila i kultivisanih formi T.fortunei u urbanijim zonama ove oblasti, koje se sada nazivaju T. ssp nainital. Nainital je uveden u kulturu od strane engleskih kolonijalnih vlasti 30ih i 40ih godina proslog veka, kada su se T. fortunei sadili po vrtovima i ulicama naselja, a posebno u gradu Naini Tal-u.

Dakle, fortunei (nainital takodje) imaju "cupav" vrh stabla u vidu smedjih traka koje se obavijaju i savijaju oko centralnog koplja i baze peteljki nalmladjih (uspravnih) listova. T.takil ima znatno manje i krace ove "dodatke" i to je odlika svakog predstavnika te vrste. Naravno, postoje i druge razlike koje su manje uocljive laicima, medju kojima je i "pljosntija" i manje lisnata krosnja, sastavljena od listova sa uspravnim segmentima, koji se ne savijaju spontano kod takila. Nepravilna hastula i krivljenje debla u mladosti, izgleda, nije odlika samo takila vec i nainitala (fortunei), sto je u poslednjoj deceniji 20. veka dovelo do gresaka u idantifikaciji i determinaciji ovih palmi pa se nainital godinama distribuirao po svetu kao T.takil.

Na europalms.be se nalaze i fotografije primeraka kao i fotografije onoga sto se do sada smatralo takilom. Vec je i pripremljena rubrika, u katalogu semena, za "pravi" takil, odmah pored nainitala, ali cene, pa verovatno i semena tog takila jos legalno nema.

Nas palmoljupce kontinentalnih krajeva veoma zanima da li je taj "pravi" takil jos otporniji od nainitala, koji inace slovi za brzorastucu i otporniju formu fortunei-a. O tom divljem takilu postoje podaci da uspesno raste i na nekim lokalitetima koji su permanentno prekriveni sneznim pokrivacem od novembra do marta, sto bi mozda bilo dovoljno dobra otpornost za sigurno uspevanje u vecini evropskih zemalja. A osim toga, sudeci po fotografijama, pravi takil je veoma lepa palma koja deluje i nesto egzoticnije nego okrugli i zdepasti fortunei .

slazem se da bi se te palme iz botnickog u zagrebu, definitivno trebale posaditi negdje na jadran. Ukoliko bi mogle prezivjeti, nego da se rezu i ''unistavaju'' jer postanu prevelike, ali mi isto to nema nekog smisla, ako se oni toga zele ''rijesiti'' a s obz da ih prodaju za masne novce, malo mi je cudno da ih onda samo tako ''unistavaju'' to je prezalosno, onda bolje da ih poklone...

potpisujem za ove ''nepozeljne'' palme ;D (Chainee i Bonanca)slobodno se javite ;D............

da se barem ja mogu pohvaliti tim ''dracom'' I ''korovom'',
eh ako imate u vrtu koju viska, javite

Evo pronasao sam na europalms-u da imaju na lageru Trachycarpus takil,a vidim i da ima Nainital posebno,pa ako neko zna da li je moguce da se radi bas o pravom takilu? europalms.be

Vlax88 citat:

Evo pronasao sam na europalms-u da imaju na lageru Trachycarpus takil,a vidim i da ima Nainital posebno,pa ako neko zna da li je moguce da se radi bas o pravom takilu? europalms.be

U poslednjih godinu i nešto dana, povremeno stoji da imaju obe "vrste" ali da li je stvarno tako to ti niko ne može garantovati, pa izgleda ni oni sami.

kod pravog takila, prvi list koji izadje iz sjemenke, je kao kod npr phoenixa, jako dugacak i uzak , a ne ko kod ostalih trachya. jedan talijan je uspio u rimu skupit nekoliko sjemenki pravoga takila, ne nainitala, i stavio je slike. sjeme je vise svjetlo. eto, jos jedna stvar za "prepoznat" pravi takil. a dalje kad narastu ima jos nekoliko "caka" po kojima se razlikuje od foruneia i ostalih. a za to treba dobro oko. hehehehe.

damir citat:

jedan talijan je uspio u rimu skupit nekoliko sjemenki pravoga takila, ne nainitala, i stavio je slike. sjeme je vise svjetlo.

Gde je taj Italijan, u Rimu pronasao semenke pravog takila?? Stalno se, do sada, tvrdilo i pisalo da u botaničkom vrtu u Rimu postoji samo jedan primerak pravog takila koji je "muskarac", dakle, ne pravi seme!!!