Tehnoloska svojstva pojedinih vrsta drveta

Duglazija je među rijetkim vrstama koja na svom staništu dostiže visine preko 100 metara.
Promjeri su do 6 metara. To su impresivne dimenzije.
Što se tiče kvalitete, u rangu je sa smrekom. U Hr se sadila plantažno, ako se na varam negdje kod Varaždina. Dimenzije su oko 80 - 90 cm u promjeru.

Srce i bjeljika.
Drvo raste u širinu pomoću kambija koji prema unutra stvara drvo, a prema van koru. Topola nema bjeljike. Hrast, jasen i brijest imaju. Na hrastu je uočljivija, na jasenu slabije.
Bjeljike kod četinjača koliko ja znam nema. Jedino obalna sekvoja ima koru debelu preko pola metra.
Bjeljika kod listača postoji kod hrastova. I to je dio koji se ne koristi. Četinjače bi se po pravilu trebale okorati prije rezanja.

Ove tvoje duglazije su dobre.

A da se još nadovežem na klijavost, klijavost duglazije je jako dobra.
Zakorjenjivanje reznicama je dosta teško, bilo je slučajeva da se primilo čak 80 % reznica, ali se ukupan broj primljenih reznica sveo na 15 %.

Kod svakog drveta se mora voditi briga, pogotovo kod četinjača.
Ja sam ih sadio neke, i prijatelj, ja sam obrezivao, on nije, moje su visoke preko deset metara, a njegove su široke preko deset metara.

DebeloguziDiktator citat:

Duglazija je među rijetkim vrstama koja na svom staništu dostiže visine preko 100 metara. Promjeri su do 6 metara. To su impresivne dimenzije. Što se tiče kvalitete, u rangu je sa smrekom. U Hr se sadila plantažno, ako se na varam negdje kod Varaždina. Dimenzije su oko 80 - 90 cm u promjeru. Srce i bjeljika. Drvo raste u širinu pomoću kambija koji prema unutra stvara drvo, a prema van koru. Topola nema bjeljike. Hrast, jasen i brijest imaju. Na hrastu je uočljivija, na jasenu slabije. Bjeljike kod četinjača koliko ja znam nema. Jedino obalna sekvoja ima koru debelu preko pola metra. Bjeljika kod listača postoji kod hrastova. I to je dio koji se ne koristi. Četinjače bi se po pravilu trebale okorati prije rezanja. Ove tvoje duglazije su dobre. A da se još nadovežem na klijavost, klijavost duglazije je jako dobra. Zakorjenjivanje reznicama je dosta teško, bilo je slučajeva da se primilo čak 80 % reznica, ali se ukupan broj primljenih reznica sveo na 15 %. Kod svakog drveta se mora voditi briga, pogotovo kod četinjača. Ja sam ih sadio neke, i prijatelj, ja sam obrezivao, on nije, moje su visoke preko deset metara, a njegove su široke preko deset metara.

Ne bih bas generalizovao da cetinari nemaju beljiku. Ne bih sad da prekopavam po literaturi, pa cu navesti samo vrste koje sam licno koristio (drvorez i vajanje u drvetu)
Recimo, vecina vrsta iz porodice tisa, kleka, cempresa.

HUH.Ipak, nisam mogao da odolim. Konsultovao literaturu.
Beljika je prisutna i kod sekvoja, jela, arisa, smreka, borova, DUGLAZIJE, tuja, cuga... od generalizacije nije ostalo nista!

Naravno da postoji beljika na četinarima, jedna od najizraženijih je na crnom boru. Ne samo po boji težini ili tvrdoći nego i po trajnosti, srčevina do 1000 godina a beljika do 20. Tu svakako ne postoji generalizacija, svaka vrsta ima svoje karakteristike koje se dalje razlikuju u odnosu na uslove i stanište.
Koristio sam domaću duglaziju, male trupce do 40 cm sa formiranom srčevinom i to se pokazalo kao izuzetno loše kao sto sam napisao gore.
Verovatno je na prirodnom staništu bolja pre svega zbog udela ranog i kasnog drveta, kao i većina četinara kvalitet jako varira da li je drvo raslo na 100 ili na 2000 metara nadmorske visine.

Naravno da postoji, ali da bi se izašlo iz polemike, valja dati i objašnjenje.
Da bi se plastično objasnilo moraju se stvari malo uprostiti.
Srčika je mehanički faktor koji podnosi sav teret samog drveta i uticaje atmosfere, kad to kažem, mislim pre svega na uticaj vetra i padavine.
Belika je u funkciji transportera vode i mineralnih materija od korena na gore i novostvorenih organskih materija u fotosintezi prema dole.
Znači nema dileme ova dva segmenta postoje kod svih biljaka, s tim da je negde više, drugde manje izražena granica između njih. Uočljivost razlike ovih slojeva varira zavisno od biljne vrste, uslova sredine i njihovog međusobnog uticaja, starosti biljke itd.
Ono što je našem oku vidljivo je boja, koja jasno razgraničava slojeve, međutim kod nekih biljaka, vrlo teško je uočiti razliku u boji, ali se ti slojevi i te kako razlikuju po mehaničkoj građi.

Prije 11 godina sam prijatelja molio, da mi da jednu dasku za napravim vanjski sto (mizu) i klupice. Pa je rekao, da nema ništa drugo osim duglazije, domače, pa sam reko, daj. Daska je bila 5cm debeline i širine oko 60cm. A za klupice mi je dao 2 smrekove. Ona od duglazije je još uvjek ok, a smrekova jedna je več prije 3 godine strulila. NO bile su sve ofarbane jedan ili 2 puta u tih 11 godina. Inače duglazije ima kod nas dosta. Dosta se je sadilo prije, danas mislim, da ne vipe toliko. A ima i po 100 godišnjih stabala na Pohorju. I još starijih po parkovima.

Iskreno nikad nisam ni tražio podatke o duglaziji po literaturi (sigurno je da su oni merodavniji) samo vam pirčam moje iskustvo. Potrošio sam tih tridesetak kubika uglavnom u oblovini i poluoblicama. Sečena je na Avali što nije isto što i Pohorje ili Zlatibor mada sam čuo da se i na Avali skijaju :-)