Poduhvat je za svaku pohvalu .
U današnje vreme, kada ljudi seku i eksploatišu šume i druge prirodne resurse bez ikakve mere, videti ovakve entuzijaste i zaljubljenike kako brinu i poklanjaju pažnju prirodi, daje nadu da za našu lepu planetu ipak ima spasa.

Mala primedba u vezi sa slikama; da Drveni nije označio crvenim krugom sadnicu, mi, totalni laici i nepoznavaoci ove tematike, ne bi mogli sa sigurnošću zaključiti šta tačno radi čovek na slici ( skuplja lekovito bilje, traži tartufe, ispala mu sadnica paradajiza na putu do kuće i sl. ) a prazne gajbice i kartonske kutije asociraju na neki dobar i bogat piknik koji se odigrao na ovom proplanku...
No, verujemo mi vama Entovima, i još jednom, sve čestitke za ovu lepu akciju (mislim da je ovom veselom društvu nedostajao još i trebor.z)

Da je i trebor z doneo biljke to bi se bogami odužilo (eto sad nam verujete) pa bijlke se nevide male su trebalo je izneti 600 sadnica na brdo a to se vidi po ambalaži jedino je duglazija nešto veća i crni orah ,nadam se da će se sadnice primiti to će jednog dana biti šuma ima tamo lepih vrsta drveća .

Jako lepo

Pozdrav svima.

Pročitao sam ovu temu i vjerujem da bih mogao pomoći, nekim
savjetima u vezi sadnje šume.
Svaka čast ljudima koji su voljni saditi šumu, pošumljavati zapuštene površine, sanirati posječene.
U temi je bilo mnogo priče o svemu.
Pokušat ću napisati nekim redosljedom kojim sam uspio popamtiti.

Dakle, ima vas koji biste željeli saditi hrast lužnjak.
Hrast lužnjak je nizinska vrsta, kao što su neki pisali ima veliku žilu srčanicu, zato jer mu treba vlaga, voda, i da bi uspio mora imati veliku
količinu podzemne vode koju može crpsti iz tla.
Lužnjak, ako se ide u pošumljavanje sa sadnicama, treba ih između 10000 - 15000 komada/ha. 1 hektar je 10000 metara kvadratnih. Znači otprilike 1 sadnica na kvadrat, više se sadi zbog prirodnog gubitka, sušenja, loših sadnica itd.
Ukoliko se ide pošumljavati sa žirom, pri sjetvi omaške (bacanje rukom) potrebno je oko 700 - 1000 kg/ha.
Ako se žir sadi pod motiku potrebno je oko 400 - 600 kg/ha.

Za hrast kitnjak broj sadnica je isti. Omaške 600 - 800 kg/ha,
a pod motiku 300-500 kg/ha.
Kitnjak raste na brežuljkastim i brdskim terenima.
Uz njega u sastojinama dobro uspijevaju kesten i ob. grab.

Ako želite pošumljavati neku površinu, pogledajte ima li u blizini nekakva šuma, ako znate vrste, odlično, ako ne pitate nekoga.

E sad, ne znam kako u Srbiji ili Bosni, ali kod nas u Hrvatskoj imamo i dobivamo poticaje za takve pothvate.
Bilo da se radi o sadnji šume nakon sječe, uzgojinih radova u mladim šumama ili nasadima četinjača.
Ako imate takve poticaje iskoristite ih, ako nemate, radite za budućnost.

Dalje je bilo priče o grabu.
Grab je pionirska vrsta koja dobro podnosi sve utjecaje.
Možete ga sjeći, sakatiti, posjeći, on će potjerati sto novih grana iz panja.
Dobro se razmnožava.
Što se tiče njegove sadnje/presađivanja s jednog mjesta na drugo.
Samo ga iščupate i posadite. Ne treba nikakva posebna mudrost.

Bilo je i priče o bukvi.
E sad, bukva je vrsta koja sama sebe obnavlja, ako je došlo do nekakve štete, vjetroloma, snjegoloma, na to dvoje je posebno osjetljiva.
Najbolje pošumljavanje je sadnicama, jer je plod bukve iznimno teško skupiti u količini potrebnoj za privatne potrebe.
Sadnica treba kao i hrasta.

Oni koji su u Vojvodini, pretpostavljam da ima dosta površina na kojima su pjeskovita tla. U blizini sigurno ima dosta bagrema. Bagrem je američka vrsta, pionirska vrsta, kao što su napisali tvrdog drveta,
brzorastuća vrsta.
Uz njega se može posaditi i orah, vidio sam i američkog bora.

Za šumu je najbolje kad ima više vrsta, stabilnija je, otpronija na bolesti,
nepogode.

Hrast lužnjak, obični grab, klen, voćkarice divlja kruška, jabuka, divlja trešnja, ako ima malo močvarnije površine joha i jasen nisu na odmet. Pa čak može biti i koji bagrem. Sve zajedno.

Eto nadam se da nisam bio previše kompliciran.
Ako sjetim još nečega napisat ću.

DD

Odmah sam se sjetio.
Bilo je riječ o nekakvoj posječenoj topoli.
Dovoljno je samo sjekirom zasjeći korijenje i iz toga će krenuti rasti
nove topole.
Topola je pionirska vrsta, koja dolazi na vlažnijim terenima.
Isto tako i joha i vrba.
Sve one stvaraju uvjete za nadolazak vrsta u sljedećem stadiju razvitka šume.

DD

Hvala ti na savetima, DD. Dobrodosli su i oni i ti!

Podsticajna sredstva za pošumljavanje i uvećanje šumskog fonda u Srbiji se itekako obezbeđuju i nacionalni parkovi i privatni vlasnici zasade godišnje oko 5 miliona novih sadnica.
Ovo što Zmijobor radi je neka vrsta eksperimenta jer uglavnom pošumljava vrstama koje nisu autohtone na ovim prostorima.

Samo pet milijuna.
Mislim da ćemo vas mi stići za jedno desetak godina s tom brojkom.
Prošle godine je kod nas utrošeno max 250000 sadnica.
Kad čitam ovo što si napisao ne mogu vjerovati koliko je kod nas
pomaknuta svijest što se toga tiče.
Ja već sada čekam od drugog mjeseca da mi odobre radove, ali ništa.
Eksperimentirao bih i ja s alohtonim sadnicama, kad bi procedura išla malo brže.

DD

Pa dobro, vi u startu imate veću pošumljenost.
Mene zanima kakav je odnos u Hrvatskoj prema pošumljavanju alohtonim vrstama? Imate li tu neka ograničenja (ili zabrane) u smislu očuvanja autohtonih Hrvatskih vrsta drveća?

To je istina da imamo veću površinu pod šumama, no s obzirom na sredstva koja ja šumarska savjetodavna služba dobila za te namjene ove godine, to je mizerija od broja sadnica.

Što se tiče alohtonih vrsta, kod nas gdje je bagrem, pokušalo se izravnom konverzijom u lužnjak, no to je propalo, jer tlo nije bilo spremno za tu egzibiciju. Mnogo novca je potrošeno, i isto toliko mnogo novca je propalo.

Na nekim područjima su sadili plantaže američkog borovca (Pinus strobus),
a ja u životu nisam vidio takve borove. To su bili promjeri da ga dva čovjeka jedva obujme rukama. No ispalo je da to nije u redu jer je kao
tehničko drvo, za naše potrebe premekano. tako su barem rekli.
Sadili su ga na površinama gdje je tlo pjeskovito.

Ja sam posadio u starom vinogradu četiri reda borovca i lijepo napreduje.
Sad je visok oko 15-ak metara i trupčići se već naziru.

U privatnim šumama ima mnogo bagrema. Neke gospodarske jedinice čine
80 % šume bagrema. Takve šume je dosta teško prevoditi u neki drugi uzgojni oblik. Svi bi htjeli hrast lužnjak, jer se za njega dobiva najviše novca. No ako je bagrem pustiti bagrem neka raste. Nekad će doći.

U privatnim šumama se potiče sadnja/pošumljavanje hrastom lužnjakom, kitnjakom, bukvom, jasenom, johom, od listača te jelom i običnom smrekom od četinjača. Za crni i obični bor nisam siguran.

I još će se krenuti u podizanje plantaža brzorastućih vrsta na novim površinama. Za to će se koristiti klonovi euro-američkih topola.
Imaju veliki visinski i debljinski prirast. Zadnje što znam korišten je
klon I-214.

Što se mene tiče, ja bih privatno dozvolio sadnju borovca. Taj raste gdje ništa drugo neće

DD

Ovde (mislim na Vojvodinu) se masovno pošumljava kanadskom topolom, to je verovatno hibrid evropske crne i kanadske topole. Ne znam zašto se toliko forsira topola koja je po meni jedno neplemenito drvo. Druga vrsta koja se u poslednjih 15 godina intenzivno sadi je sibirski brest. Sadi se kao odbrana od vetra. Ovaj brest je introdukovan zbog brzog rasta i otpornosti na Holandsku bolest koja je desetkovala domaće brestove. Ni ovo drvo mi se ni malo ne sviđa zbog svoje agresivnosti.

i ja sam za eksperimentisanje. Uzimam u obzir da 'domace' vrste treba zastititi od nekih novih - tipa kiselo drvo. Jer, nemamo tehnologiju da mozemo iskoristiti kiselo drvo za bilo sta, kao sto Kinezi (izgleda) mogu - za namestaj. Strobusi su (po mom iskustvu) dosta osetljivi. Mada, mozda sam ga pomesao sa himalajskim borom?
Kako Drveni kaze, nase posumljavanje radimo zaista 'neocekivanim' vrstama.
Bio sam nabavio seme Pinusa ponderose, i mada ga je na kraju bilo samo sedamdeset-osamdeset sadnica, prve rezultate ocekujemo da vidimo tek dogodine. Znam samo da je uspeo da ovu zimu prezimi u selu Sirogojnu, na Zlatiboru, a to je na oko 900 metara nadmorske visine. Ono sto smo posadili ovog proleca je na slicnoj visini, mada malo zaklonjenije.
I ja vec nekoliko godina ubacujem na nase prostore i podsticem ljude da sade araukariju/zmijobor; Do semena dolazim licnim sakupljanjem, a prijatelji kao Drveni ili Savo1234 odgoje sadnice i za mene. Sada smo zasadili cetrdesetak komada, a dogodine bi bilo lepo da odradimo jednu Drvenkovu ideju, da ih posadimo po Fruskoj Gori
Metasekvoje ostaju moja mala slabost, ali meni ne uspeva da mi seme proklija u velikim kolicinama. Tako je ove godine niklo i prezivelo (za sadfa) samo dvanaest komada. Nas kolega iz Slovenije, Sequoiadendron, uspeva da odgoji znatno uspesnije svoje klijance - poslao mi je i uputstvo (a i seme, ali meni opet nije niklo, grrr!), pa cu sledece jesene, kad sakupim seme - ponovo pokusati.
Inace, za bagrem sam se i ja neko vreme dvoumio, da li da napravim plantazu od par hektara: nasapo sam bio potrebne podatke, ali na kraju ipak odustao. Mozda jednom, u buducnosti!

drveni citat:

Ovde (mislim na Vojvodinu) se masovno pošumljava kanadskom topolom, to je verovatno hibrid evropske crne i kanadske topole. Ne znam zašto se toliko forsira topola koja je po meni jedno neplemenito drvo. Druga vrsta koja se u poslednjih 15 godina intenzivno sadi je sibirski brest. Sadi se kao odbrana od vetra. Ovaj brest je introdukovan zbog brzog rasta i otpornosti na Holandsku bolest koja je desetkovala domaće brestove. Ni ovo drvo mi se ni malo ne sviđa zbog svoje agresivnosti.

Ne znam kako se sibirski brijest ponaša, moram priznati, no kod nas
što se tiče ovog običnog, istina napada ga holandska bolest.
No, ima primjeraka koji se drže i nakon što se svi ostali posuše.
Osobno sam sudjelovao u skidanju plemki s tih brijestova, pa se cijepe i pokušava se dobiti novi sadni materijal.
Topole, ha, možda za biomasu kod nas, ali sad da se nešto očekuje od novčanog prihoda slabo.
Jednako je agresivan i bagrem.

Zmijobor citat:

I ja vec nekoliko godina ubacujem na nase prostore i podsticem ljude da sade araukariju/zmijobor; Do semena dolazim licnim sakupljanjem, a prijatelji kao Drveni ili Savo1234 odgoje sadnice i za mene. Sada smo zasadili cetrdesetak komada, a dogodine bi bilo lepo da odradimo jednu Drvenkovu ideju, da ih posadimo po Fruskoj Gori Inace, za bagrem sam se i ja neko vreme dvoumio, da li da napravim plantazu od par hektara: nasapo sam bio potrebne podatke, ali na kraju ipak odustao. Mozda jednom, u buducnosti!

Čekaj malo, araukarija araukana jel'to.
Mi to još zovemo zamka za majmune.
To se zove eksperimentiranje. Na kojim ste to visinama sadili?

Zašto si odustao od bagrema?
Kod nas su prošle godine Rusi kupovali bagrem da se sve prašilo.
Uzimali su doslovce sve što se u privatnim šumama moglo naći.
Radili su mozaik parkete.
Mislim da ti je za početak 1 ha bagrema dovoljan, ali ako imaš toliko površine ja bih definitivno posadio, jer nikad ne znaš kako se tržište može okrenuti.
Jedino je problem doći do većih komada zemljišta.

Jeste, bas ta araukarija. Do sada smo je ispitali u tolikoj meri da znamo kako je u stanju preziveti minus 25! I to kao jednogodisnji izdanak?!!! Jer, prosle zime sam na Zlatiboru posadio iz semena cetiri komada (mislim, toliko je niklo, necije kokoske su razbacale vecinu semenki kada niko nije bio u blizini, grrr) a prolece je ugledalo - 4 komada!
Sto se bagrema tice, to sto su Rusi prosle godine kupovali je bila prilika. Dok ti bagrem izraste (oko 25 godina) ko zna sta ce biti ili nece biti..Ja volim drvo bagrema i napravio sam i sebi brodski pod od njega, volim sto je tako otporan na vlagu - ali znam i da nije lak za obradu... Tako da ce njegova upotreba u druge svrhe od lozenja - uvek biti kampanjska.
A za vece komade zemlje u Srbiji nije mnogo tesko, ako si spreman da malo zadjes po bespucima... :)))