Evo, pošto ima puno enta ovdje na forumu koji vole crnogoricu, a ujedno ih ima i iz ovih krajeva, idemo se onda udružiti i pisati savjete i opažanja.
Zašto sam otvorio ovu temu?
Zato što je istok Hrvatske kao i Vojvodina, jako specifičan klimatski gledano, nasprem ostalih kontinentalnih krajeva.
Ovaj kraj odlikuju suhe i hladne zime, sa malo padalina, kojih je malo tokom cijele godine, a isto tako i specifični su i hladni i suhi zimski vjetrovi.
Sve ovo čini težim za uzgoj neke vrste crnogorice, koje bi možda uspjevale, da imamo više padalina.
Tako npr. ako neka vrsta dobro uspjeva u Zagrebu, mogla bi imati velikih problema na istoku Hrvatske.
Nažalost, sa pedološkim aspektom nisam toliko upoznat, ali koliko znam vinkovački kraj odlikuju ilovasta tla, s tim da zapadni srijem polako prijelazi u pješčane naslage, što se odnosi i na veći dio Vojvodine.
Jedna od vrsta za koju me jako zanima, a mislim da bi mogla imati problema je npr. Cedrus deodara.Jedini primjerak za kojeg znam, i prema mojoj procjeni, ima nekih 20tak godina je ovaj na slici, u Osijeku:

svetbiljaka.com/Forums...tml#105860

U zadnjih desetak godina, u Vinkovcima i Osijeku su apsolutni minimumi išli i do -25°C ( nekoliko godina uzastopce ), tako da je vjerovati da je to preživio.
S druge strane, ako pogledate na istom linku, Cedrus atlantica, jako dobro uspjeva.Čak sam naišao na jedan primjerak u dvorištu obiteljske kuće, promjera otprilike 60 cm pri dnu, posađenoga 1964. ( donesenog iz Crne Gore kao mladu sadnicu ), a daleko je veći od ovih primjeraka na tom linku.
Znači, preživio je sve one hladne zime u 60tim, 70tim, i 80tim, kao i ove današnje.Drvo ima prekrasan habitus i potpuno je zdravo.
Danas sam pričao sa čovjekom koji radi na katedri za dendrologiju pri Šumarskom fakultetu u Zagrebu, i rekao mi je da je jedna zanimljivost atlantice, da se prirodno razmnožava, tj. nalazili su klijance ispod odraslih stabala.
No, da ne pričam samo o cedrovima, jer tiče se crnogorice općenito.Dakle, navesti ću popis crnogorice ( golosjemenjača ) u Vinkovcima i Osijeku koje sam ja osobno zapazio, i nekakvo njihovo generalno stanje.
Slijede vrste koje su u 90% slučajeva radilo o zdravom drveću sa normalnim habitusom ( ostalih 10% su najčešće loši lokaliteti, kao npr. blizina nekih objekata ):

Abies nordmandianna - kavkaska jela
Cedrus atlantica - atlaski cedar
Ginko biloba - ginko
Larix decidua - europski ariš
Picea pungens - srebrna smreka
Pinus strobus - američki borovac
Pinus nigra - crni bor
Pinus silvestris - bijeli bor
Pinus mugo - bor krivulj
Taxus baccata - tisa

Sada slijede vrste su po mom mišljenju totalni promašaj za ovaj kraj, jer se radi o 90% lošem drveću, a ostalih 10% su jedinke koje imaju normalni habitus i nekim čudom uspjevaju.

Picea abies - obična smreka ( opis: specifična za slavonska sela i tip arhitekture, gdje su kuće uvijek izgrađene uz prometnicu, glavnu cestu, tako da cijelim selom dominira glavna cesta, kuće uz nju i drvored.Često sađena, smreka se pokazala, prema mom osobnom mišljenju kao jako loš izbor, jer su gotovo sve jedinke sa opuštenim granama, visećim, za razliku od onih jedinki koje rastu u brdskim i planinskim predjelima.Nekad se zna naći 20 metara od nekog izrazito lošeg primjerka, neki jako dobar, sa normalnim habitusom.Razlog tome ne znam, pretpostavljam pedološki mikrouvjeti ).

Thuja occidentalis - američka tuja ( opis: isto kao i smreka, često sađena po selima, u velikom broju slučajeva sa osušenim većim dijelom krošnje, ili pojedinim dijelovima, koji najčešće budu uvenulog izgleda, ili jednostavno smeđe boje.Ima nekoliko lijepih i starijih primjeraka u Osijeku, u parkovima uz Europsku aveniju, ali i oni imaju malo sličnih problema ).

Slijede vrste koje su ili tek zasađene, ili im jednostavno ne mogu odrediti sudbinu kakvu će im klima odrediti.

Cedrus deodara - himalajski cedar ( opis: gore navedeni primjerak iz Osijeka, u dobrom stanju, osim habitusa, koji je jako nepravilan, zbog bliske sadnje još dva drveta blizu njega ), star oko 20 godina.Ima i jedan mali primjerak u Vinkovcima, visok tek oko 1.5 metar, no kako će preživjeti, tek ćemo vidjeti.

Pinus wallichiana - himalajski bor ( opis: jedinka u Europskoj aveniji stara prema mojoj procjeni nekih 10tak godina, zasad se dobro drži i nisam vidio nekih problema na njoj ).

Savjeti sa Interneta i iskustva Amerikanaca ne pomažu previše, jer je njihova klima ipak drukčija od naše, tako da neko uspoređivanje sa njima nema previše koristi.
Za kraj, evo detaljnih klimatskih podataka koje sam sastavio za Vinkovce i isprika na dugoj poruci.

Vinkovci

Tip klime po Köppenu Cfwb'x'
Opći podaci:
85 nadmorske visine
45°17´ sjeverne geografske širine
18°49´ istočne geografske dužine
razdoblja 1948.-1960. i 1981.-1998

Srednja godišnja temperatura se kreće oko 11.2°C a prosječne amplitude oko 21.4°C. Najtopliji mjesec je srpanj a najhladniji siječanj.
U prosječno umjerenom hladnom zimskom razdoblju temperature mogu biti vrlo niske, često ispod -20°C, a javljaju se u siječnju i veljači dok ljetne maksimalne temperature su vrlo visoke i kreću se i do 39° C, i to u srpnju i kolovozu.
Više oborina ima u toploj polovici godine (IV. – IX. mjeseca), nego u hladnoj (X. – III. mjeseca), mjesec sa najviše oborina je lipanj, dok je nasuši mjesec veljača.
Zimsko razdoblje (XII.-II. mjeseca), nekad najsuše, ima 27.5 dana dana s oborinama, dok ljetno (VI.-VIII. mjeseca) ima samo 27.3 dana.
Najveći broj dana sa snježnim pokrivačem ≥ 0.1 cm je u zimskom dijelu godine, jednako kao i najveća visina snijega, a godišnji broj dana sa snijegom je 30.8.
Varijabilnost početka i kraja te dužine trajanja zimskog razdoblja sa snježnim pokrivačem, pokazuju podaci prvog i posljednjeg dana sa snježnim pokrivačem ≥ 0.1 cm za razdoblje 1981.-1998.: srednji prvi dan – 8. prosinca, srednji posljednji dan – 1. ožujka, najraniji prvi dan – 6. studenog, najkasniji posljednji dan – 22. travnja, srednje trajanje snježne zime – 84 dana, najduža snježna zima – 160 dana i najkraća snježna zima – 1 dan.
Obratno od temperature, relativna vlaga zraka najmanja je u toplijoj polovici (IV.-IX.) a najveća u hladnijoj polovici (X.-III.) godine. U oba razdoblja promatranja najveća vlažnost zraka u Vinkovcima je u prosincu.
U Vinkovcima su dominantni vjetrovi iz pravaca: NW – 30.3%, SE – 29.4%, SW – 22.6% i NE – 14.5%.
Broj dana s jakim vjetrom ( ≥ 6 B ) ( 11.2 dana ) i s olujnim vjetrom ( ≥ 8 B ) ( tek 1.1 dan ) što ukazuje na to da Vinkovci nisu vjetrovit grad.
Prema godišnjem rasporedu naoblake najveća je oblačnost u sušnijem zimskom dijelu godine s naoblakom od 6.3 – 7.4, a najmanja ljeti od 3.6 do 5.1.
Magla koja se javlja u uvjetima velike relativne vlažnosti očekivano je najviše prisutna u zimskom periodu godine prosječno od 3.6 do 5.9 dana. Prosječan godišnji broj dana s maglom u Vinkovcima je 29.3 i nije pretjerano velik. Zimi je najčešća pojava i mraza s prosječnih od 10.1 do 11.1 dana. Mraz je česta pojava u travnju (4,4 dana) i svibnju (0,3 dana), a iznimka nije čak niti srpanj(!) ( srpanj 1987.g. ).Jedini mjeseci u kojima nije zabilježen mraz su lipanj i kolovoz.
Iznenadna grmljavina se najviše javlja u proljetno i ljetno doba, a pojava tuče ili grada je najčešća u ljetnom razdoblju ( lipanj 0.2, srpanj 0.2 i kolovoz 0.1 dan ).
1963. je izmjerena apsolutna minimalna temperatura zraka u Vinkovcima i iznosila je -30.5°C, ali se ne navodi u ovim tablicama jer nije izmjerena u navedenom razdoblju.















Osijek ( ne tako detaljni podaci, ali ima ih dosta )

























Pozdrav svima i nadam se da ćete aktivno sudjelovati u ovoj temi!

Ja ću samo reći kako sada sve to trebaš lijepo isprintati, uvezati i eto ti znanstvenod djela koje ći ti objaviti svaki hrvatski stručni, šumarski časopis.
Bravo !

Boga mi si se ti Antone dooobro potrudio za običan post. Mislim da je Treborz u pravu.
Stoji datum iznad tvog posta kad je postavljen, ako neko u nekom hrvatskom časopisu objavi isto ovo i potpiše sebe ispod, presavi tabak i pravac sud.

Samo me čudi da se u Slavoniji ne sadi Cedrus deodara u većem broju. U Novom Sadu ih ima gomila.
Područje Vojvodine, a to važi i za istok Hrvatske, zaista ima nezgodnu klimu za uzgoj četinara. Premalo vlage u vazduhu da bi se mogla gajiti većina šumskih vrsta a suviše hladno za primorsku floru. Ovaj spisak vrsta koji si naveo kao tvoj izbor je zaista mudro sastavljen. To je u glavnom ono od crnogorice što bi uspevalo i bilo zdravo na ovom području.
Samo bih hteo da dodam još nešto:

- Što se tiče Pinus wallichiane tu nema nikakve dileme. Himalajski bor bi jako dobro uspevao u panonskoj niziji samo da se više sadi.

- Druga vrsta koja je nepravedno zapostavljena a koja se na ovom području oseća čak i bolje nego kod kuće je arizonski čempres (Cupressus arizonica).

- Ima još jedna vrsta koja bi po podacima TREBALA dobro da podnosi ovu klimu a to je dugoigličasta jela (Abies concolor) ali jele koje rastu u mojoj okolini izgledaju loše. Istina, sve rastu u gradu. Moguće da A. concolor loše trpi urbane uslove (zagađen vazduh).

Sad sledi vrsta sa kojom ja imam nedoumicu:

- Taksodijum (Taxodium distichum). Dobro je poznato koje je njegovo prirodno stanište ali svi močvarni čempresi za koje ja znam su zdravi kao čelik i prelepo izgledaju. Zašto se ovo drvo ne sadi još više u Vojvodini velika je misterija.
Kakva je situacija sa taksodijumom kod vas u Hrvatskoj?

Antune, kada se tako dobro razumiješ u klimu molim te odgovori mi koji tip klime vlada u Splitu, Csa ili Csb?

palmofan citat:

Antune, kada se tako dobro razumiješ u klimu molim te odgovori mi koji tip klime vlada u Splitu, Csa ili Csb?

Csa.

Inače, dečki hvala na pohvalama.Idemo se malo aktivirati, bar mi iz ovih krajeva.

Svi stalno trube o nekom globalnom zagrevanju ali kad se pogledaju ovi temperaturni podaci za Vinkovce izgleda da od 1948. do 1998. ne da nije bilo otopljenja nego kao da je došlo i do zahlađenja (istina zanemarljivog).

I zahladjenje je posledica zagrevanja.Negde se oseti zahladjenje,a negde otopljenje.

Ima još jedan četinar koji se sadi u NS i po Vojvodini mada ne često.
Virdžiniska kleka (Juniperus virginiana) je praktično jedina vrsta roda Juniperus koja je drvo a ne grm. Dobro uspeva u ovim klimatskim uslovima i sasvim je tolerantna po pitanju sastava zemljišta.
Jedina mana joj je spor rast.
Ova vrsta bi isto trebala više da se sadi u dekorativne svrhe.

baci sliku ako imas. Ja danas naidjoh u jednom parku na neko prelepo stablo - juniperus neki, mislim. Ali su mu iglice...MEKE?! I sitne.
A drvo je bilo 15 metara, mislim. I stajalo je u arboretumu tog parka, ali je na zalost ploca sa natpisom - nestala.

Evo ovo je komšijska virdžiniska kleka.
Jako sam loš kad je procena visine u pitanju, mislim da ovo drvo ima oko 5-6 metara.
Stara je oko 20 godina i u fantastičnoj je kondiciji.
Pravi četinar za ravnicu.

Ima dosta vrsta roda Abies koje bi uspevale na ovom terenu ali je teško doći do sadnog materijala.
Španska jela (Abies pinsapo) npr. Vrsta je ograničena na sam jug iberijskog poluostrva i prirodno se javlja kao retki šumarci na samo dva lokaliteta: Sierra de Grazalema u provinciji Cádiz i Sierra de las Nieves blizu Ronda u provinciji Málaga. Mada se u hortikulturi sve više koristi.
Španska jela za razliku od obične (Abies alba) dobro podnosi nedostatak vlage i suv vazduh a jedino je nešto osetljivija na kasne mrazeve. Takođe dobro uspeva na i vrlo siromašnom zemljištu.

leeeeeeeepoooo!!!!

Još jedan četinar potpuno nepoznat u Vojvodini a koji bi dobro uspevao u ovim klimatskim prilikama.
Crveni bor (Pinus resinosa) je drvo visine obično 35 m mada postoje primerci i do 43 m. Njegov areal se proteže od Newfoundlanda i Manitobe pa do Pennsylvanie na jugu.
Drvo voli suv vazduh sa dosta vetra i sunčanu poziciju a ne smeta mu ni povremeni nedostatak vlage u zemlji. Crveni bor nemože da raste na jako vlažnom tlu i u seni. Voli zemljište neutralne pH reakcije.
Uspeva od zone 5 pa naviše. Raste brzo.

joj šta ja volim pinsapicu... oni njeni izbojci sa iglicama tako su čvrsti, pravilni, uredni - kao da su od nekog umjetnog materijala!

Na ovaj spisak vrsta za istok Hrvatske i Vojvodinu bih dodao i paariš ali već sam otvorio temu o njemu.
Evo par slika: