Pozdrav svima ! Drago mi je da smo se ( stariji i mlađi članovi ) skupili oko mog burgera, mada je tema malo ( nenamerno) skrenuta na jednu opet tako važnu, pa bih ispisao par reči. Japanska škola bonsaija uči i pridaje veliku važnost ožiljcima zaradi zdravstvenog stanja , ali i estetskog momenta bonsaija. Ja kada se posečem, obavezno stavim hanzaplast, a ako je rana dublja , tampon pa onda i zvoj preko svega toga. Isto je (a ne karikiram) i sa biljkom , a do koje nam je stalo. Otvoren rez ili rana je najlepši “slobodan ulaz” za boleštine, viruse i bakterije kako kod čoveka tako i kod biljaka, te je zato neophodno svaki veći ožiljak zatvoriti. Drugi razlog je taj da kroz taj rez bespotrebno ističe linfa, a koja je potrebna biljci, te je žalosno gubiti je bez razloga i kao što reče Braco : citiram “ … radi bržeg kalusiranja, tj. zatvaranja rane.” Ako se pak radi o četinaru ponekad pastu i nije potrebno staviti , jer se je majka priroda pobrinula smolom da reši taj problem, ali nevalja ako drvo mnogo “plače” ( razlivanje smole), jer onda može da isprlja deblo bonsaija, a još gore je ako kaplje po posudi. Spomenuo sam i estetski momenat, koji je jako bitan pogotovu ako se radi o elegantnim, tzv. “ženskim ” bonsajima, (palmatum,lagestruemija,kamelija,bukva,… ) čija je fokusna tačka lepa i glatka (bez vidljivih ožijaka), kora. Ožiljke od tzv. “ grana za žrtvovanje”, takođe ne možemo ostaviti otvorene i neobrađene, jer se uglavnom nalaze na jako vidljivim mestima ,a ako ostanu neobrađeni i ako se ne zatvore veliki su nedostatak, ustvari defekt, kod bilo koje vrste bonsaija, koji bi trebao da se izloži, a što je cilj svakog od nas.
Osvrnuo bih se i na odgovor kojeg je Levi dao SašiBG, mada nisam shvatio Saletovo pitanje. Citiram : Levi - “… sokovi kroz granu teku u jednom smeru. ” Linfa ne teče samo u jednom smeru. Postoje linfni kanali (alburno) koji vuku vodu i minerale prema krošnji i lišću, a koji bivaju procesom fotosinteze obrađeni u tzv. šećere ,ili prerađenu linfu, koja se pak spušta drugim linfnim kanalima (floema) prema korenu , jer i on mora da se nahrani i razvija (jedna vrsta simbioze između korena i listova), a ostatak linfe se pohranjuje u tzv. skladišta (zelena kora , pupoljci.. ), te je biljka koristi po potrebi u zimskom periodu ili u nekim ekstremnom situacijama (npr. defoljacija ). Da bi bilo jasnije puštam deo teksta i crtež iz prvog dela moje knjige “ Bonsai abeceda”, gde sam pod naslovom “ Botanika”, prikazao presek debla . |