ŠTETNICI ŠLJIVE
TAENIOTHRIPS INCONSEQUENS – Kruškin trips
- napada trešnju, šljivu, krušku, marelicu, breskvu, badem i višnju
- odrasli prezime u tlu
- za vrijeme bubrenja pupova odrasli kukci se zavlače ispod ljuski i tamo sišu, a tamo odlažu i jaja
- ličinke sišu na pupovima i lišću
- lišće je puno nekrotičnih pjega te postaje prošupljeno (izrešetano) jer nekrotizirani dijelovi otpadnu
- kod marelice plod postaje kvrgav
- suzbija se u vrijeme početka bubrenja pupova uljanim organofosfornim sredstvima
STITOCEPHALA BISONIA – Rogati cvrčak
EMPOASCA VITIS – Lozin zeleni cvrčak
BRACHYCAUDUS HELICHRYSI – Šljivina uš uvijalica
- najvažnija vrsta uši na suncokretu, a vrlo je štetna i na šljivi
- holociklička je i heterecijska vrsta
- prezimi kao zimsko jaje na Prunus vrstama, najviše na P. domestica, P. instititia i P. spinosa
- fundatrix izlazi iz jaja obično u prvoj dekadi ožujka i tamo stvara prve kolonije beskrilnih uši
- štetu povećava sposobnost prenošenja virusa šarke šljive
- nakon nekoliko beskrilnih generacija, pojavom krilate generacije uš može seliti na druge, ljetne domaćine → ima ih mnogo, no uglavnom su iz porodica Compositae i Boraginaceae
- migrira u svibnju, kada seli na razne zeljaste biljke (suncokret)
- maksimum populacije dostiže krajem svibnja i početkom lipnja, kad je i najjači napad na suncokretu
- napada sve dijelove suncokreta, no najčešće je nalazimo na lišću i nerascvjetaloj glavi, a siše i na cvjetovima
- pretežno naseljava mlaže lišće
- na lišću se javljaju žućkaste pjege i ono se kovrča; glavica se više ne razvija i zaražene biljke zaostaju u razvoju
- najviše su napadnute rubne biljke
- optimalni sklop i uništavanje korova smanjuje štete, a zabilježene su i razlike u otpornosti pojedinih hibrida
- vrsti pogoduju područja gdje se uz veće površine suncokreta uzgaja i šljiva
- u područjima s vrućom klimom i u zaštićenom prostoru ta je vrsta anholociklička
- prenosi petnaestak virusa → šarka šljive, mozaik krastavaca i mozaik dalije
- suzbijanje se provodi u trenutku jače pojave lisnih uši → u pokusima u zap. Hrvatskoj (Igrc Barčić) utvrđena je vrlo rana pojava uši na 10 – 20 cm visokom suncokretu dobru zaštitu su pružili sistemični granulirani insekticidi primjenjeni zajedno sa sjetvom radi zaštite od žičnjaka
- za kasnije pojave uši može biti potrebna folijarna primjena aficida
- zbog početnog naseljavanja rubnih biljaka treba u početku zaraze tretirati samo rubove parcela
PARTHENOLECANIUM CORNI – Šljivina štitasta uš
QUADRASPIDIOTUS PERNICIOSUS – Kalifornijska štitasta uš
EPIDIASPIS LEPERII – Crvena kruškina štitasta uš
HOPLOCAMPA MINUTA – Crna šljivina osica & HOPLOCAMPA FLAVA – Žuta šljivina osica
- ubrajaju se u najvažnije štetnike šljive
- javljaju se redovito svake godine, s manjim oscilacijama
- u godinama kada je cvatnja šljive slaba, štete mogu biti goleme – i više od 50 %
- prezime u tlu kao ličinke, a krajem zime se kukulje
- odrasli oblici izlijeću kada temperature tla na dubini 5 – 10 cm dosegne 10˚C
- osice lete na šljivu u vrijeme cvatnje, a hrane se peludom i nektarom
- ženke polažu po jedno jaje s vanjske strane u listić čaške poluotovrenih ili otvorenih cvjetova
- leglicom zarežu džpić u listiću i u njega odlažu jaje
- inkubacija traje 6 – 12 dana, ovisno o temperaturi
- izlazak ličinki često se poklapa sa završetkom cvatnje
- ličinka najčešće izađe na vanjsku stranu listića čaške i preko njegova ruba ubušuje se u plodnicu
- pagusjenica izgriza tkivo ploda i sjemenke → prelazi iz ploda u plod
- napadnuti plodovi otpadaju dok su veliki poput glavice gumbašnice pa do veličine 4 – 5 mm
- na otpalom plodu se vidi izlazna rupa
- pagusjenica završi razvoj za 15 – 20 dana te padne zajedno sa zadnjim plodićem u kojem se nalazila ili se na tlo spušta po niti → zatim se zavuče u tlo i u njemu prezimi
- pojava tih osica kod nas je redovito jaka pa i nije prijeko potrebno pratiti intenzitet njihove pojave, nego se ti štetnici mogu redovito suzbijati
- intenzitet napada može se utvrditi pregledom cvjetova i projanjem džepića s jajima
- odluka o provedbi suzbijanja treba ovisiti o cvatnji i oplodnji te o prošlogodišnjem intenzitetu zaraze
- suzbijanje se provodi primjenom insekticida u vrijeme početka izlaska pagusjenica iz jaja → taj rok se najčešće poklap sa završetkom pune cvatnje i s početkom otpadanja latica
- u vrijeme cvatnje je zabranjena primjena insekticida opasnih za pčele
- što je tretiranje bliže cvatnji, veća je opasnost za pčele, pa se neposredno nakon cvatnje preporučaju manje opasni insekticidi za pčele → fosalon, endosulfan, triklorfon, deltametrin i alfacipermetrin
- u vrijeme otpadanja latica pčele većinom već prestaju posjećivati cvjetove, pa se mogu koristiti i ostali insekticidi → diazinon, dimetoat, fention, tiakloprid itd.
- opasnost za pčele se znatno smanjuje ako se prskanje provodi u sumrak
CALIROA CERASI – Trešnjina osica
- napada trešnje i kruške, rjeđe višnje, šljive i dunje
- ličinka-pagusjenica je pokrivena sluzi koja pocrni od izmeta → potpuno je pokrivena tom sluzi pa nalikuje na puža
- karakterističan je i izgled šteta → ličinke izgrizaju samo zelene dijelove parenhima između žila i žilica lista ostaje samo prozirna kožica u obliku mrežice (čipke)
- oštećeni dijelovi lišća nekrotiziraju i posmeđe
- kretanjem ostavljaju sluzavi trag
- ima 2 generacije godišnje → osim u proljeće pagusjenice se javljaju na lišću i krajem ljeta ili početkom jeseni
- u slučaju jačeg napada suzbija se insekticidima na bazi fosalona, diazinona, malationa, fentiona, dimetoata, deltametrina i dr.
- pri primjeni insekticida treba voditi računa o pridržavanju karenci jer se prva generacija na trešnji i višnji i druga generacija na kruškama suzbija blizu roka zriobe
CAPNODIS TENEBRIONIS – Žilogriz
- jedan od najopasnijih štetnika koštićavih voćaka u našem obalnom području, no prisutan je i u kontinentalnim krajevima
- prezime odrasli oblici
- krajem ožujka, kada temperature porastu preko 15˚C, postaju aktivni, penju se na grane i izboje te grizu peteljke lišća i mlade izboje, no štete su veće samo na sadnicama i mladim voćkama
- zadržavaju se pretežno na osunčanim dijelovima krošnje
- od lipnja do kolovoza odlažu jaja u tlo uz voćke, katkad i na deblo u razini zemlje
- najradije odlažu jaja u pjeskovita, a zatim obrađena tla; preferiraju suhe terene
- jedna ženka odloži 200 – 600 jaja
- najviše jaja odlaže pod breskvu, zatim marelicu, šljivu, trešnju, marasku
- nakon 10 – 20 dana iz jaja izlaze ličinke koje ulaze u korijen voćke
- najčešće ulaze u srednje debelo korijenje i njihovim bušenjem dopiru i u deblje korijenje
- iz korijena mogu prijeći i u stablo ispod ili iznad zemlje
- katkad ulaze kroz rane u vrat korijena
- u jednoj je voćki nađeno 10 i više ličinki žilogriza
- razvoj ličinke traje 12 ili 24 mjeseca → iz rano odloženih jaja razvije sa odrasli oblik već iduće godine, a iz kasnije odloženih jaja tek nakon 2 godine
- postoje i sojevi s različitim trajanjem razvoja
- kukulje se u korijenu ili u deblu → uzrokuje se sušenje i ugibanje voćnih sadnica i mlađih voćaka
- sušenje počinje na vršnom dijelu voćke → za suha i topla vremena štete su izraženije
- suzbijanje žilogriza je potrebno provoditi na našem obalnom području svuda gdje se podižu novi nasadi koštićavih voćaka
- osnovno je preventivno tretiranje kojim se sprečava ubušivanje ličinki u korijenje
- pri sadnji, kao i za vrijeme prvih godina razvoja voćaka, u vrijeme odlaganja jaja (u lipnju), treba tretirati tlo 30 cm (za sadnice) ili do 1 metra oko stabla sa 3 – 5 g aktivne tvari jednog "zemljišnog" insekticida
- nakon tretiranja insekticid treba inkorporirati u gornji sloj tla
- djelotvorni su klorpirifosetil i foksim
- mogu se primijeniti granulirani insekticidi ili formulacije za prskanje → tako tretirano stablo zaštićeno je oko pedesetak dana nakon čega treba tretiranje ponoviti ako je zaraza jaka
- kurativne mjere mogu biti samo djelomično uspješne, a moguće su samo na manjim površinama → zalijevanje sadnica ili mladih voćaka insekticidima razrijeđenim u vodi
- osim zaštite mladih nasada treba smanjivati brojnost štetnika skupljanjem odraslih oblika, spaljivanjem zaraženih stabla odn. dijelova s ličinkama, a obradom, gnojenjem i ostalim mjerama treba stvoriti što povoljnije uvjete za razvoj mladih voćaka
AGRILUS MACRODERUS – Šljivin prstenar
- javlja se u svibnju i lipnju, a štetnik je proširen na cijelom području naše zemlje
- odlaže jaja iznad korijenova vrata sadnice ili mlade voćke
- ličinka se ubušuje u stabalce, buši u srži, pa često presijeca stabalce poprijeko, izazivajući prijelom
- ima jednu generaciju godišnje
- u jednom stablu se obično razvije samo jedna ličinka
- periodični štetnik kojem pogoduje toplo i suho ljeto
- suzbijanje se obavlja odsijecanjem napadnutih dijelova biljke odn. vađenjem cijelih voćaka i njihovim spaljivanjem
- u hodnik se može uštrcati insekticid na bazi diklorvosa u peterostrukoj uobičajenoj koncentraciji ili sprej na toj osnovi, a rupa se zatim zatvori voskom
- primjena većine insekticida od svibnja do jeseni protiv drugih štetnika smanjuje napad kruškina prstenara
TETROPS PRAEUSTA – Voćna strizibuba
PHYLLOBIUS OBLONGUS – Smeđi listojed
RHYNCHITES AURATUS – Višnjin svrdlaš
- važan štetnik višnje i šljive
- prezimi odrasli oblik ili ličinka posljednjeg stadija u tlu
- početkom travnja, obično kad višnje cvatu, javljaju se odrasli oblici
- hrane se cvjetnim, a manje lisnim pupovima, kasnije plodićima
- početkom svibnja počinje odlaganje jaja u plodove
- jedna ženka odloži prosječno 80 jaja
- nakon 15 dana izlazi ličinka → zavlači se u košticu i izgriza je
- kad završi razvoj, napušta košticu i sam plod, najčešće početkom srpnja, te odlazi u tlo → tu se dio ličinki kukulji, te daje odrasle oblike, a dio ličinki prezimi i tek iduće godine u kolovozu daje mlade odrasle oblike
- suzbija se tretiranjem u vrijeme zametanja plodića ili u vrijeme pojave na pupovima → sredstva na osnovi fosalona, endosulfana, fentiona
YPONOMEUTA PADELLUS – Šljivin moljac (& YPONOMEUTA MALINELLUS – Jabučni moljac)
- dosta je rijedak štetnik u Hrvatskoj → napada šljivu i glog i izrazito je periodičke naravi
- prezimi kao gusjenica prvog stadija u jajnom leglu → nalazi se na granama, a sastoji se od 20 – 80 jaja položenih jedno do drugog poput crijepa na kuću i pokrivenih sivkastom prevlakom leglo je slično boji kore
- početkom proljeća, kad temperatura prijeđe 14˚C, izlaze gusjenice i počinju se hraniti prvo lisnim pupovima, a zatim lišćem
- organe koje napadaju obavijaju pređom
- razvoj traje do kraja svibnja
- gusjenice žive zajednički u paučinastim gnijezdima – zapretcima koji pod kraj razvoja obuhvaćaju čitave grančice
- u zapretcima se i kukulje u bijelim prozirnim kokonima
- leptiri se javljaju u lipnju i srpnju, katkad i kasnije → odlažu jaja na voćke
- suzbijanje se provodi zimskim prskanjem voćaka uljanim organofosfornim insekticidima → uništavaju gusjenice u jajnim leglima ako se mjera provede kvalitetno
- za vrijeme vegetacije se suzbijanje provodi skidanjem i uništavanjem zapredaka zajedno s gusjenicama i tretiranjem voćaka insekticidimana osnovi klorpirifosmetila, diazinona, diklorvosa te piretroidima
- učinkoviti su i bioinsekticidi na osnovi Bacillus thuringiensis
- važan prirodni neprijatelj je osica Ageniaspis fuscicollis
HEDYA PRUNIANA – Šljivin savijač pupova
- gusjenice savijača pupa i lista se javljaju rano u proljeće, čim počne otvaranje pupova
- uglavnom žive unutar napadnutih organa i malene su, pa se teže zapažaju pa je i to razlog što se njihove štete podcjenjuju
- mlade gusjenice prezime na zaklonjenim mjestima voćke, najčešće uz pupove
- rano u proljeće, krajem ožujka i u travnju, napadaju pupove, mlado lišće i cvjetove te ih izgrizaju
- napadnute organe zapredaju, a katkad se uvlače u pupove
- napadom mogu izazvati deformaciju listova i izboja, a pupovi često izgledaju kao da su oštećeni od mraza
- gusjenice su vrlo živahne
- napada različite vrste voćaka, najčešće jabuku, krušku, dunju, šljivu, trešnju, višnju i marelicu, ali i ukrasno drveće i neke druge biljke
- može se uspješno suzbijati zimskim prskanjem uljnim organofosfornim sredstvima
- također je djelotvorno njihovo suzbijanje u trenutku napada gusjenica primjenom fosalona, klorpirifosmetila, piretroida i nekih regulatora razvoja kukaca
- pragom odluke se najčešće smatra zaraženost 5 – 10 % pregledanih organa ili nalaz više od 4 – 5 gusjenica metodama 100 udaraca
ADOXOPHYES ORANA – Savijač kožice ploda
CYDIA FUNEBRANA – Šljivin savijač
- jedan od važnijih štetnika šljive kod nas → osim šljive može napasti i marelicu
- uzročnik je otpadanja nezrelih plodova i "crvljivosti" zrelih
- mnogo je štetnija druga generacija
- prezimi gusjenica zapredena u pukotinama kore, naročito u rašljama grana, u zemlji ili ispod raznih otpadaka → u travnju se kukulji
- leptir se javlja u svibnju i leti još i u lipnju
- odlaže jaja na plodiće, obično s donje strane, rjeđe na listove
- jedna ženka najčešće odloži oko 30 – 60 jaja
- nakon 8 – 12 dana izlaze gusjenice i ubušuju se u plodove, u kojima se razvijaju 3 – 4 tjedna → hrane se mesom ploda, katkad i sjemenkom
- zaraženi plodovi prijevremeno poplave, izlučuju smolotočinu i još nezreli otpadaju
- odrasle gusjenice se kukulje na kori baze debla ili u tlu
- nakon 7 – 14 dana izlijeću leptiri → leptiri ove generacije lete od kraja lipnja do početka kolovoza, a odlažu jaja na plodove, opet pretežno na njihovu donju stranu inkubacija je sada samo 5 – 7 dana
- gusjenice se ubušuju u plodove, hraneći se mesom ploda, naročito oko kožice
- u vrijeme zriobe u plodovima se nalaze gusjenice i hodnici puni izmeta
- dio gusjenica se kukulji i može dati treću generaciju leptira već krajem kolovoza, a dio gusjenica zapreda i prezimi → ima 2 – 3 generacije godišnje
- brojnost šljivina savijača se smanjuje skupljanjem otpalih zaraženih plodova i njihovim uništenjem, a manje je djelotvorno postavljanje lovnih pojaseva
- najsigurniju zaštitu daju tretiranja insekticidima za vrijeme vegetacije
- prvu generaciju ne treba suzbijati ako je rodnost šljive velika jer će ona semo prorijediti ionako preveliki rod
- prvo tretiranje se obavlja u zadnjoj dekadi svibnja i ponavlja nakon desetak dana
- drugu generaciju svakako treba suzbijati tretiranjem sredinom srpnja i ponavljanjem tretiranja prema potrebi → insekticidi na bazi klorpirifosmetila, fosalona, fentiona, diazinona, triklorfona, piretroidi
- optimalni rokovi suzbijanja mogu se utvrditi samo praćenjem leta leptira pomoću feromona
CYDIA PRUNIVORANA – Smeđi šljivin savijač
- znatno manje važan štetnik od šljivina savijača
- prezimi gusjenica zapredena ispod kore
- leptir leti krajem svibnja, odloži jaja na plodiće i lišće šljive, ali i jabuka
- gusjenice se ubušuju u plod → buše brojne kratke mine prije nego što uđu dublje u plod
- plodovi zaraženi tim štetnikom se razlikuju od plodova zaraženih šljivinim savijačem po tome što iz otvora na njima ispadaju grizotine i izmet gusjenice, a u hodnicima nema izmeta
- plodovi ostanu visjeti na stablu
- gusjenice napuštaju plodove od početka srpnja i odlaze na prezimljenje
- poslije sredine kolovoza u plodovima više nema gusjenica te vrste
- suzbija se tretiranjem nekoliko dana nakon masovnog leta leptira, najčešće sredinom srpnja
PERIBATODES RHOMBIDARIA – Grba korak
- periodični štetnik vinove loze, no može napasti i šljivu i neke druge vrste voćaka
- prezime gusjenice na čokotima
- od početka bubrenja izgrizaju pupove vinove loze, čime mogu nanijeti veliku štetu
- leptir leti u svibnju
- gusjenice oštećuju lišće voćaka i vinove loze početkom ljeta, no štete nisu od većeg značaja
- leptir nove generacije leti u kolovozu te potom odlaže jaja
- gusjenice oštećuju lišće, ali ne prave veće štete → zavlače se pod koru radi prezimljenja
- suzbija se zimskim prskanjem uljanim organofosfornim insekticidima, te u početku napada na pupove loze sredstvima na osnovi endosulfana, klorpirifosmetila, fentiona, piretroidima i dr.
- pragom odluke se smatra 3 % oštećenih pupova
MALACOSOMA NEUSTRIA – Kukavičji suznik
- zajedno s gubarom, zlatokrajem i glogovim bijelcem se ubraja u štetnike golobrsta
- najčešće se hrani lišćem šljive, ali napada i druge koštičave voćke i jabuku ,a može napasti i ukrasno drveće
- prezime jaja u jajnom leglu nalazi 100 – 300 jaja → gusjenice se javljaju u svibnju i lipnju i hrane se lišćem voćaka
- zadržavaju se u skupini, često na rašljama debljih grana, gdje se presvlače pokrivene tankom pređom → zatim se razilaze radi ishrabe
- od kraja lipnja i u srpnju lete leptiri → nakon kopulacije odlažu jaja na grančice
- gusjenice često napadaju njihovi prirodni neprijatelji, najčešće parazitske osice, no posebice su podložni napadu raznih uzročnika bolesti
- radi smanjenja zaraze mogu se rezati i spaliti grančice s jajnim leglom, a smanjenju zaraze pridonosi i zimsko prskanje voćaka uljanim organofosfornim sredstvima
- izravno suzbijanje se obavlja na početku jačeg napada, dok su gusjenice još manje od 1.5 cm, insekticidima na osnovi klorpirifosetila, triklorfona, piretroidima, a učinkoviti su i neki regulatori razvoja kukaca
ŠTETNICI BRESKVE
TAENIOTHRIPS MERIDIONALIS – Breskvin trips
- noviji štetnik u Hrvatskoj
- veće štete su zabilježene na nektarinama u srednjoj Dalmaciji
- smatra se da se javlja zajedno s vrstom Thrips major
- odrasli oblik je vrlo živahan
- prisutnost tripsa zabilježena je i na breskvama, marelicama, šljivama, na karanfilima i na drugom bilju
- prezimi odrasli oblik ispod kore i u pukotinama stabla
- u vrijeme cvatnje hrani se dijelovima cvijeta, oštećujući latice, prašnike, i dr.
- jedna ženka odloži oko 80 jaja na cvjetne organe
- ličinke oštećuju plodnicu i tek zametnuti plod
- izlučuju slinu koja sadrži toksine pa su tragovi sisanja na epidermi jače uočljivi
- na epidermi nastaju nekroze nepravilna oblika
- veće nekrotizirane površine sprečavaju pravilan rast ploda, a katkad nekrotizirano tkivo puca → javlja se smolotok
- kožica ploda postaje hrapava, plodovi se deformiraju
- štete su posebno uočljive na nektarinama
- napadnuti plodovi imaju smanjenu tržišnu vrijednost
- na plodovima bresaka su štete manje jer dlačice ometaju ishranu tripsa
- suzbijanje se provodi tretiranjem piretroidima ili fosalonom, ali posebno se pazi da se ne šteti pčelama → tretiranje se provodi u vrijeme otpadanja latica, a insekticidi se primjenjuju pred večer ili rano ujutro dok pčele ne lete
STITOCEPHALA BISONIA – Rogati cvrčak
EMPOASCA VITIS – Lozin zeleni cvrčak
BRACHYCAUDUS PERSICAE – Breskvina crna uš
- najveće štete može učiniti u rasadnicima
- prezime odrasle ženke ili ličinke na korijenju breskve
- u južnim područjima mogu prezimiti i na nadzemnim dijelovima
- početkom proljeća nastupa migracija s korijena na nadzemne dijelove voćke
- formiraju brojne kolonije na mladim izbojima
- cijeli život se razmnožavaju partenogenetski
- druga ili 3. generacija u svibnju je krilata i širi zarazu
- od srpnja počinje migracija prema korijenu potaknuta niskom relativnom vlagom zraka i visokom temperaturom → već sredinom ljeta ta vrsta nestaje s nadzemnih organa, ali početkom jeseni može se opet manje na njih naseliti
- u listopadu sve uši prelaze na korijenje, gdje prezime
- tijekom godine ta vrsta može imati 15 – 20 generacija, a razvoj jedne generacije traje 7 – 18 dana
- dio populacije stalno ostaje na korijenu na 30 cm dubine, što otežava suzbijanje
- na korijenju se zadržava u rašljama žila i na mlađim žilicama, na kojima se stvaraju zadebljanja i rak-rane
- na nadzemnim dijelovima napada vrškove izboja → lišće se slabo uvija, kora izboja puca i izboj se deformira
- kolonije te uši se mogu naći i na debljim granama, pa i na stablu, ali većinom na mjestima gdje je postojala neka ozljeda
- breskvina crna uš obilno luči mednu rosu
MYZUS PERSICAE – Zelena breskvina uš
- ovisno o klimatskim i geografskim uvjetima, može mijenjati morfološka obilježja i boju
- prenosi mnogo perzistentnih i neperzistentnih virusa
- u načelu je holociklička vrsta i tada prezimi kao zimsko jaje na breskvi i drugim Prunus vrstama
- u toplijim krajevima i u zaštićenom prostoru (staklenici, plastenici)
- prezimi odrasla ženka → anholociklička
- heterecijska je vrsta
- sekundarni domaćini su biljke iz više od 40 porodica
- fundatrix izlazi iz jaja relativno rano
- u toplijim krajevima može izaći već krajem siječnja, a u drugim krajevima u veljači
- prve beskrilne kolonije stvara na breskvi na kojoj se razvija nekoliko generacija
- prije selidbe na ljetne domaćine nanosi vrlo velike štete breskvama
- vršno lišće se jako kovrča i prekriveno je obilnom medom rosom → mednu rosu naseljuju gljive čađavice, koje smanjuju asimilacijsku sposobnost lišća
- prva krilata generacija se stvara u toplim predjelima već krajem travnja
- najštetnija je krumpiru, paprici, rajčici, krastavcima
- velike štete može nanijeti u zaštićenom prostoru
- tijekom svibnja i lipnja na zeljastim biljkama prvo prevladavaju beskrilne generacije, a tek potom su sve češće krilate generacije
- u povoljnim uvjetima razvoj jedne generacije traje 10 – 12 dana
- tijekom lipnja prevladavaju krilati oblici i tada obično nastupa prvi maksimum leta (proljetni maksimum) → razdoblje intenzivnog širenja virusa
- tijekom srpnja se zbiva ljetni maksimum, a u kolovozu se brojnost uši smanjuje, uglavnom zbog vrlo visokih temperatura, a u rujnu ponovno poraste
- krajem rujna i u listopadu vraćaju se ženke na breskvu, na kojoj stvaraju viviparno i paretnogenetski ženku → kopulirati će s krilatim mužjakom
- ovipozicija obično nastupa u listopadu, ali može se produžiti u studenom pa i u prosincu
- prvenstveno na breskvi za ovu vrsti uši u Europi, ali i u Hrvatskoj je utvrđena rezistentnost na organofosforne i fosfatne insekticide
- ako se utvrdi rezistentnost preporučuje se tretiranje u stadiju zimskog jaja, tj. kasno zimsko prskanje uljanim organofosfornim insekticidima
- tijekom vegetacije treba stalno mijenjati skupinu primijenjenih insekticida, te uvrštavati i najnovije sistemične insekticide na koje zelena breskvina uš još nije postala rezistentna → na osnovi imidakloprida, tiakloprida, pimetrozina
- tamo gdje još nema rezistentnosti mogu se koristiti klasični aficidi na osnovi pirimikarba, tiometona (ne na povrću), metildemetona (ne na povrću)
- vrlo je važno izbjeći primjenu univerzalnih insekticida i tako sačuvati prirodne neprijatelje, posebice božje ovčice i zlatooke, koje same mogu uvelike smanjiti zarazu ušima
MYZUS VARIANS – Breskvina uš uvijalica
- na zatku ima veliku crnu pjegu
- obično je heterecijska i holociklička vrsta
- sekundarni domaćin su biljke iz roda Clematis
- može biti i monoecijska pa cijeli razvoj završava na breskvi
- prenosi neke viruse, a među njima i šarku šljive
- prezimi kao zimsko jaje na breskvi
- uši žive na naličju lista i vrlo intenzivnim sisanjem uzrokuju uvijanje rubova lista prema dolje, te list dobiva oblik cigarete
- napada mlado vršno lišće
- dosta rano, već od svibnja, migriraju uši na ljetne domaćine – zeljaste biljke, no dio uši cijeli razvoj provede na breskvi
PTEROCHLORIDES PERSICAE – Bademova lisna uš
- podrijetlom je vjerojatno iz Pakistana
- monoecijska je i anholociklička vrsta
- najveće štete nanosi breskvi
- na njoj se zadržava na debljim, rijeđe na tanjim granama i na stablu
- kolonije su vrlo guste, a nalaze se pretežno na strani grane koja je manje izložena suncu
- uši sišu sokove iz kore grane tako da vise na rilu ubodenom u koru
- sisanjem uzrokuju pucanje kore i stvaranje rak-rana
- osim breskve ova vrsta može oštećivati badem, marelicu, šljivu i trešnju, rijetko dunju
- u vrućim krajevima je nađena i na agrumima
- izlučuje vrlo mnogo medne rose → pada i na tlo, gdje privlači razne kukce, a naseljuju je gljive čađavice pa zemlja izgleda kao polivena naftom
PARTHENOLECANIUM PERSICAE – Breskvina štitasta uš
- često napada vinovu lozu, nadalje breskvu, te biljke iz rodova Berberis, Clematis, Juglans, Prunus, Malus, Pyrus, Ribes, itd.
- prezime ličinke III. stadija
- u proljeće ostaju na mjestu prezimljenja, gdje se tijekom travnja preobraze u ženke
- razmnožavaju se partenogenezom
- ženke legu tijekom svibnja i do 2 000 jaja ispod štita
- mlade ličinke se javljaju u lipnju → odlaze na lišće pa se na njihovu naličju hrane sisanjem sokova
- na naličju listova se presvlače u II. stadij, a zatim u III. stadij
- ličinke III. stadija migriraju na odrvenjele dijelove, gdje prezime u pukotinama stare kore i blizu osnova jednogodišnjih izboja
- ovaj štetnik ima jednu generaciju godišnje
- štetnik obilno luči mednu rosu
- napadaju je razne ose najeznice
NEUROTOMA NEMORALIS – Breskvina osa predivica
- javlja se mjestimice
- prezimi u tlu
- ose lete od početka svibnja → odlažu jaja na naličje lišća
- ličinke izgrizaju lišće, naročito na vrškovima stabala koje zapredaju
- kruškina osa napada kruške, a breskvina osim breskve još i marelicu, trešnju i badem
- u zaprecima se nalazi veliki broj ličinki → vrlo su slične gusjenicama
- suzbijaju se insekticidima fumigatnog – diklorvos – ili sistemičnog – dimetoat – i sličnog djelovanja
CAPNODIS TENEBRIONIS – Žilogriz
- prezime odrasli oblici
- krajem ožujka, kada temperature porastu preko 15˚C, postaju aktivni, penju se na grane i izboje te grizu peteljke lišća i mlade izboje, no štete su veće samo na sadnicama i mladim voćkama
- zadržavaju se pretežno na osunčanim dijelovima krošnje
- od lipnja do kolovoza odlažu jaja u tlo uz voćke, katkad i na deblo u razini zemlje
- najradije odlažu jaja u pjeskovita, a zatim obrađena tla; preferiraju suhe terene
- jedna ženka odloži 200 – 600 jaja
- najviše jaja odlaže pod breskvu, zatim marelicu, šljivu, trešnju, marasku
- nakon 10 – 20 dana iz jaja izlaze ličinke koje ulaze u korijen voćke
- najčešće ulaze u srednje debelo korijenje i njihovim bušenjem dopiru i u deblje korijenje
- iz korijena mogu prijeći i u stablo ispod ili iznad zemlje → katkad ulaze kroz rane u vrat korijena
- u jednoj je voćki nađeno 10 i više ličinki žilogriza
- razvoj ličinke traje 12 ili 24 mjeseca → iz rano odloženih jaja razvije sa odrasli oblik već iduće godine, a iz kasnije odloženih jaja tek nakon 2 godine
- kukulje se u korijenu ili u deblu → uzrokuje se sušenje i ugibanje voćnih sadnica i mlađih voćaka
- sušenje počinje na vršnom dijelu voćke → za suha i topla vremena štete su izraženije
- suzbijanje žilogriza je potrebno provoditi na našem obalnom području svuda gdje se podižu novi nasadi koštićavih voćaka
- osnovno je preventivno tretiranje kojim se sprečava ubušivanje ličinki u korijenje
- pri sadnji, kao i za vrijeme prvih godina razvoja voćaka, u vrijeme odlaganja jaja (u lipnju), treba tretirati tlo 30 cm (za sadnice) ili do 1 metra oko stabla sa 3 – 5 g aktivne tvari jednog "zemljišnog" insekticida
- nakon tretiranja insekticid treba inkorporirati u gornji sloj tla
- djelotvorni su klorpirifosetil i foksim
- mogu se primijeniti granulirani insekticidi ili formulacije za prskanje → tako tretirano stablo zaštićeno je oko pedesetak dana
- kurativne mjere mogu biti samo djelomično uspješne → zalijevanje sadnica ili mladih voćaka insekticidima razrijeđenim u vodi
- osim zaštite mladih nasada treba smanjivati brojnost štetnika skupljanjem odraslih oblika, spaljivanjem zaraženih stabla odn. dijelova s ličinkama, a obradom, gnojenjem i ostalim mjerama treba stvoriti što povoljnije uvjete za razvoj mladih voćaka
ANTHONOMUS AMYGDALI – Bademov cvjetojed
- može osim badema napasti i breskvu i marelicu
- ženka odlaže jaja u cvjetne pupove od prosinca do veljače i ožujka
- ženka odloži prosječno 35 jaja
- embrionalni razvoj traje oko 15 dana
- ličinke se hrane unutrašnjim dijelovima pupova → razvoj traje 20 – 30 dana
- odrasli oblici se javljaju od ožujka do svibnja, a hrane se lišćem
- imaju ljetnu dijapauzu, a u jesen se dopunski hrane oštećujući pupove i drvo
- periodični štetnik
- u pojedinim godinama može sasvim uništiti prirod badema
- preporučuje se suzbijanje tijekom zime uljanim organofosfornim insekticidima ili u kasnu jesen fentionom ili fosalonom
ADOXOPHYES ORANA – Savijač kožice ploda
ANARSIA LINEATELLA – Breskvin moljac
- prva generacija buši izboje, a ostale su uglavnom štetnici ploda
- vrlo često oštećuje šljivu, rjeđe jabuku, trešnju
- uzročnik "crvljivosti" ploda
- prezimi kao sasvim mala gusjenica na granama
- u proljeće postaje aktivan prije savijača
- prvo se hrani u pupovima, a kasnije se ubuši u vrškove izboja
- u izboje se ubušuje samo na breskvi, a na drugim voćkama oštećuje pupove i kasnije plod
- iz jednog izboja počinju može prijeći u drugi i tako oštetiti 4 – 6 izboja
- napadnuti izboji počinju venuti, lišće na njima žuti, a konačno se sasvim osuše i pocrne
- gusjenice se mogu naći samo u izboju kojem je vršak tek počeo venuti, a u osušenom izboju može se naći samo hodnik jer je gusjenica već prešla u drugi izboj
- kukulji se na granama ili u lišću
- leptiri se javljaju u svibnju
- gusjenice druge generacije rjeđe napadaju izboje, a češće se ubušuju u plodove, najčešće na mjestima gdje dodiruju 2 ploda ili plod s listom
- gusjenice izgrizaju meso plodova, bušeći sve do koštice, a hodnike pune izmetom
- na izlaznom otvoru ploda vide se obično nakupine smole
- razvoj gusjenice ove generacije traje 20 – 25 dana → leptiri odlažu jaja na grane i tek izlegle gusjenice zadnje generacije ne čine štete nego se zapredu u pukotinama kore, gdje prezime ili se ciklus ponavlja
- ima 2 generacije godišnje
- suzbija se odrezivanjem i spaljivanjem zaraženih vrškova izboja čim se opazi njihovo venjenje, a prije nego što pocrne
- zimskim prskanjem uljanim organofosfornim sredstvima uništavaju se male gusjenice moljca, no ta mjera ne koristi protiv savijača
- krajem travnja ili početkom svibnja (kad izboji potjeraju) treba u mladim nasadima, u kojima se ne smije dopustiti veće oštećenje izboja, provesti tretiranje insekticidima protiv moljaca
- suzbijanje se smatra potrebnim ako je zaraženo više od 5 % izboja
- tretiranja treba ponavljati nekoliko puta, čim insekticid izgubi djelovanje
- ako je nasad stariji, nije potrebno tako rano početi primjenu insekticida, jer štete na izbojima ne mogu biti velike
- u takvim nasadima se zaštićuju samo plodovi → srednje i kasno zrele sorte
- točniji rok suzbijanja utvrđuje se na osnovi praćenja leta leptira s pomoću feromona (Orfamone) → prag odluke neki smatraju ulov od 10 leptira u tjedan dana
- obično tretiranje počinje krajem lipnja i ponavlja se prema potrebi, vodeći računa o karenci insekticida u odnosu na berbu plodova
- učinkoviti su ekološki prihvatiljiviji regulatori razvoja kukaca, kojima treba dati prednost
- primjenom velikih količina feromona ometa se kopulacija zbog zbunjivanja mužjaka
- zadovoljava i primjena insekticida na osnovi Bacillus thuringiensis
- od kemijskih insekticida za suzbijanje ovih štetnika dozvolu imaju sredstva na osnovi klorpirifosmetila, dimetoata, fentiona, fosalona, alfacipermetrina, deltametrina, lambda cihalotrina
CYDIA MOLESTA – Breskvin savijač
- uz breskvu često oštećuje i marelicu, jabuku, krušku, dunju i šljivu
- uzročnik je "crvljivosti" plodova
- prezimi kao odrasla gusjenica u zapretku ispredenom na skrovitim mjestima voćke i oko nje
- kukulji se kad srednja dnevna temperatura prijeđe 12˚C
- prvi leptiri se pojavljuju u svibnju → jaja odlažu na naličje vršnih listova ili kod vrha mladica
- nakon inkubacije od 5 – 9 dana, gusjenice se ubušuju u vrhove izboja breskve, koje kod ostalih vrsta voćaka ne napadaju
- u izboju buši hodnik prema dolje
- jedna gusjenica može oštetiti 3 – 6 izboja
- nakon dvadesetak dana gusjenica savijača završava razvoj
- leptiri se javljaju krajem lipnja i u srpnju
- gusjenice druge generacije napadaju vrškove izboja ili rjeđe plodove
- plodove oštećuju slično kao gusjenice moljca
- u jednom plodu može biti i više gusjenica
- ima 3 – 5 generacija godišnje, koje se do jeseni isprepliću
- kasnije generacije napadaju uglavnom samo plodove
- znatno su jače napadnute kasne sorte jer u vrijeme pojave zadnjih generacija savijača one još imaju plodove
CERATITIS CAPITATA – Mediteranska voćna muha
VASTATES FOCKEUI – Hrđasta grinja šljive
- javlja se najčešće u brdovitijim hladnijim područjima → napada šljivu, breskvu i trešnju, a najveće štete nanosi u rasadnicima
- prouzrokuje zvjezdolike pjege promjera 1 – 2 mm na lišću, kasnije uvijanje lista prema glavnoj žili te smeđenje lišća
- suzbija se kasnim zimskim prskanjem, a rijetko kad je potrebno suzbijanje za vrijeme vegetacije
ŠTETNICI TREŠNJE
TAENIOTHRIPS INCONSEQUENS – Kruškin trips
MYZUS CERASI – Crna trešnjina uš
- rasprostranjena je u cijeloj Europi
- prenosi desetak perzistentnih i neperzistentnih virusa
- primarni domaćin su trešnja i višnja
- sekundarni domaćini su uglavnom biljke iz porodice Scrophulariaceae, Rubiaceae, Cruciferae
- prezimi kao zimsko jaje na trešnji ili višnji
- u proljeće stvara brojne kolonije beskrilnih uši na mladim izbojima i vršnom lišću te uzrokuje njihovo jako kovrčanje
- štete mogu biti vrlo velike
- luči oblje medene rose koju naseljuju gljive čađavice pa se uvelike smanjuje asimilacija i transpiracija
CALIROA CERASI – Trešnjina osica
CAPNODIS TENEBRIONIS – Žilogriz
PHYLLOBIUS OBLONGUS – Smeđi listojed
LYONETIA CLERKELLA – Moljac vijugavih mina
- napada krušku, jabuku, trešnje, rjeđe druge vrste voćaka
- prezimi leptir u pukotinama kore ili na drugim zaklonjenim mjestima
- leptiri lete pred cvatnju jabuka i odlažu jaja ispod epiderme na naličju lista
- gusjenice se ubušuju u list i prave vijugavu minu dugu do 10 cm → mina se kasnije neznatno proširuje
- kukulji se u bijelom kokonu razapetom na 2 paralelne niti pričvršćene na suprotnim rubovima lišća ili na drugim mjestima
- ima 3 – 4 generacije godišnje
- rijetko nanosi veće štete
OPEROPHTERA BRUMATA – Mali mrazovac
RHAGOLETIS CERASI – Trešnjina muha
- uzročnik je "crvljivosti" trešanja, višanja i maraske → najvažniji štetnik tih voćaka
- uzrokuje lošu kakvoću plodova trešnje i manju količinu soka od višanja i maraske
- proširen je u svim našim krajevima
- "crvljive" trešnje na mogu se izvoviti, ali prodaju se na našim tržnicama
- stoga su najveće štete na ranim trešnjama u područjima odakle se izvoze, te na višnjama i maraski jer se dobije manje soka
- najradije napada srednje i kasne sorte
- održava se i na plodovima divlje trešnje, lonicere, žutike i srodnih grmova
- prezimi kao kukuljica u tlu u površinskom sloju dubokom 3 – 5 cm
- nakon što temperatura tla poraste iznad 10˚C, kukuljice dovršavaju preobrazbu i sredinom svibnja izlijeću odrasle muge
- nakon 7 – 14 dana dopunske ishrane raznim sokovima bilja, kad temperature prijeđu 20˚C one počinju ovipoziciju
- jaja polažu najradije u plodove koji su počeli mijenjati bojau i postali mekši i sočniji
- jedna ženka odloži 20 – 80 jaja
- jaja su uložena u džepić napravljen leglicom ženke u plodu
- na tom mjestu plod omekša i podložan je truljenju
- u jednom plodu može biti veliki broj jaja, ali obično se razvije samo jedna ličinka
- razvoj jaja traje 6 – 10 dana
- ličinka prodire dublje u plod sve do koštice
- razvoj ličinke završava za dvadesetak dana → spušta se na zemlju i tamo se kukulji
- kukuljica prezimi te u proljeće iz dijela kukuljica izlijeće odrasli oblik, a manji dio kukuljica prezimi još jednu ili čak 2 zime
- zaraza trešnjinom muhom u idućoj godini može se smanjiti potpunim obiranjem voćaka, čime se unište ličinke u plodovima, te uniptavanjem divljih trepanja i kozokrvine u okolici
- jesenskom ili zimskom obradom tla ispod trešanja uništava se dio kukuljica
- osnovna mjera zaštite od trešnjine muhe je primjena insekticida
- za uspjeh je presudna pravovremena primjena
- rokovi tretiranja mogu se odrediti:
a) Pregledom napretka razvoj kukuljica u tlu u proljeće može se utvrditi datum izletanja muhe. Kukuljice se pripreme tako da se prethodnog ljeta pod kavez na tlo stavi hrpa "crvljivih" trešanja
b) Ulovom muha na ljepljive žute ploče ili u lovke u kojima se nalazi neki atraktant (amonijv stearat, hidrolizirani proteini) koje privlače te muhe, prati se dinamika pojave muha
c) Pregledom plodova na brojnost i stupanj razvoja jaja u njima također se može odrediti optimalni rok tretiranja
- tamo gdje nema mogućnosti za precizno određivanje roka tretiranja, ono se provodi kad 50 % plodova izgubi zelenkastu boju i počinje žutjeti ili rumeniti
- mogu se primijeniti žute ploče, osim za određivanje optimalnog roka tretiranja i za suzbijanje metodom "privuci i ubij" → prikladni su i kombinirani vizualno-olfaktorni mamci
- žute ploče ne treba vješati na sjevernu stranu krošnje, a visiti moraju slobodno bez dodira s lišćem, da bi bile što uočljivije
- optimalan rok primjene insekticida u svakom je slučaju dosta blizu berbe, pa pri izboru insekticida treba voditi računa da se izaberu insekticidi u kojih je propisana karenca kraća od razdoblja koje će proteći od tretiranja do berbe
- budući da brzina sazrijevanja ovisi prvenstveno o sorti i klimatskim prilikama, tome treba podesiti i izbor insekticida, u čemu treba neposredno pomoći stručna služba
- ako zadovoljava rok karence od 21 dan, mogu se primijeniti insekticidi na osnovi dimetoata
- ako je rok kraći koriste se insekticidi s karencom 14 ili manje dana → na bazi heptenofosa, triklorfona ili deltametrina
- u kasnih sorti katkad će biti potrebno nakon desetak dana ponoviti tretiranje ako su jake kiše oprale insekticid i odgodile zriobu, no tretiranje se može obaviti samo ako je do predvidive berbe ostalo više od propisane karence za insekticid koji se želi koristiti
- u novije vrijeme se preporučuje lokalizirano tretiranje → suzbijaju se odrasle muhe prije nego što odlože jaja tretiranjem samo nekoliko grana s južne strane te debla i tla ispod krošnje insekticidima kojima je dodano sredstvo za privlačenje muha → postiže se uspjeh samo ako se tretira veći broj stabla, odn. sva stabla trešnje, višnje i maraske na nekom području
- tretiranje koje je usmjerno protiv muha obavlja se ranije od tretiranja usmjerenog na sprečavanje ulaska ličinki u plodove
- najveći uspjeh suzbijanja trešnjine muhe postiže se kad se suzbijanje provede u optimalnom terminu na što širem pordučju, tj. kad se zahvate sve trešnje, višnje i maraske u pojedinim selima
|