Drago mi je da si napokon počela da ih pokazuješ, mada sam ja definitivno gora od tebe Divni su svi, meni se trenutno najviše sviđa kopiapoa! Cvet je predivan, ali telo je još lepše!

Cekam vec dva dana da vidim da li u njenoj abecedi ima slova posle C...

oooo, ona se buuudiii...

Hocemo jos, jos....

Bit će još, obečavam, ako stignem još i večeras. Bilo bi i jučer, ali sam sinoć završila na predstavi Lord of the dence i uživajući u irskom stepu nisam ni pomislila na svoje kaktuse, al ni na SB. Vjerojatno bi i vi tako reagirali.
Savap, kalem je kalem, a neuspjeli su dva pelcera koja sam s kalema skinula i pokušala ožilit. No, kroz 5 dana sam ipak shvatila da malci nisu uspjeli stati na vlastite noge.
Gost, zbog grižnje savjesti odlučila sam ti ipak pokazati svoju kolekciju do zadnjeg slova.
Diva, već me ruke bole od tvojih packi pa sam popustila.

Lord of the dence
Sve ti je oprosteno, i nedelju dana da kasnis

Evo meeee....
Echinocactus grusonii, prvi, veliki, jednom prilikom je na sebi osjetio svu težinu mog tijela i toliko se šokirao da mu jedno vrijeme nisu bodlje rasle što se lijepo vidi na slici. Drugi sam dobila pomalo deformiranog i taj se još muči sa loptastim oblikom, a ovaj albispina je kod mene stigao direkt iz Peveca, bez korijena, al se nekako uspio izvući.

Nešto Echinocereusa...
Prvom ne znam ime. Dobila sam ga ljetos i nema još baš neke ogromne korjenčiće, malo je škrtica na ožiljavanju.
Echinocereus pentalophus i Echinocereus viereckii v. morricalii stigli su u vidu pelcerića kao poklon od Mekinje. Još nisu cvali, ali unatoč malom zapostavljanju dobro napreduju.
Poklon od Lidije, uspješno prešao granicu i podario me ovim prekrasnim cvjetovima, Echinocereus reichenbachii Mekinje i Lidija
Moj najstariji Echino, Echinocereus scheeri ssp. scheeri, vrijedan u cvatnji iako sam ove godine slikala cvjetove njegova potomka koji živi u Dalmaciji
I za kraj Echinocereus rigidissimus, koji je već postao bonsai jer zajedno sa svojim bratom je 2 godine rastao u maloj tegli od 5,5 cm. Ove godine sam ga napokon presadila u veću.

Echinofossulocactusi....
Na samom početku, meni najdraži i najnoviji Echinofossulocactus coptonoganus. Jedini Echinofossulo ravnih rebara.
Idućoj trojki ne znam puna imena.
Laka Vam noć i vidimo se drugom prilikom kad nastavljam sa slovom E

Divno! Meni su coptonoganus-a maznuli prošle godine u onim gajbicama, a baš baš mi se sviđa. Iz nepoznatog mi razloga, šeri mi nije cvetao ove godine... valjda će nadoknaditi sledeće! Nemaš knipelijanusa?

Ma ove godine i kod mene bilo dosta izostanaka cvatnje. Doduše, scheri, ovaj doma je ove godine imao samo 2 cvijeta, dok mi je totalno izostao s cvatnjom reichenbachi. Pretpostavka mi je da je za to krivac ovoljetna pržiona odnosno ovoljetne visoke temp. Prebrzo su ušli u ljetnu stagnaciju i predugo je imali. Mnogi su se raspištoljili u jesen, al im je pak zahladilo i ....
Knipelianusa nemam, ovo na slikama su svi koje imam. Jedino nisam duplikate fotkala.

Večeras počinjem sa Echinopsisima.
Nepoznati mališa sliči na E. subdenudatu

Tri nepoznata mješanca "silvestrija". Posljednji mi ovo ljeto podario prekrasan cvijet da bi ga nakon toga bogato posjetio CP.

Echinopsis eyriesii

Echinopsis oxygona, mališa koji mi podario tek 1 cvijet, a slika sa cvijetovima je njegova mama.

Običnjak, Echinopsis silvestrii sa prekrasnim cvjetovima.

Nešto kao "silvestri", al još nije cvao.

Vesela ekipa mojih sijanaca, E. mirabilis
ovako je počelo

Echinopsis subdenudata...kačim sve 4 biljke jer nisam sigurna jesu li svi oni subdenudate.



Ovaj još nije cvao