Schinus terebinthifolius (Brazilski biber) kod nas je poznat kao crveni biber koji vidimo u miksu bibera.
Mozemo da ga nadjemo u Argentini, Boliviji, Brazili, Cileu,, Paragvaju i Urugvaju. Sama stanista govore da je prilicno izdrzljiva vrsta na ekstremne klimatske uslove.
On je manje drvo ili zbun koji naraste od 3 do 10 m. Nezahtevna biljka po pitanju zemljista - najbolje je da bude neutralnog pH sa dosta peska i dovoljno hranjivih materija. Zaliva se tek posto se zemlja osusi. Prija mu na pocetku vegetacije malo helatnog gvozdja. Podnosi jednako dobro kako direktno sunce, tako i senovito mesto.
Raste dosta brzo i iznenadjuce dobro podnosi orezivanje tako da moze da se oblikuje kao drvo ili kao zbun. Koren mu je povrsinski i bez problema moze da se gaji u saksiji, naravno, uz presadjivanje kako koren ispuni postojecu saksiju.
Ako ima adekvatne uslove biljka pocinje da cveta i radja vec u trecoj godini. Cveta belim sitnim i aromaticnim cvetovima skupljenim u buketima. Samooplodna biljka je za razliku od svog rodjaka Shinus molle koji trazi musku i zensku biljku da bi zametnuo plod.
Prezimljava izuzetno dobro na temperaturi od oko +10C, naravno, moze i toplije, ali zahteva svetlo mesto. Minimalna temperatura, kazu, da je do -3C. U toku zime zalivanje se smanjuje ali ne sme da se ostavi potpuno suvo.
Slike su sa neta jer moji jos nisu procvetali
Od tropskih biljaka ova je medju najbesproblemnijih za gajenje u nasoj klimi. Kazu da je invanzivna vrsta ali!!! u postojbini. Kod nas nema sanse jer joj klima ne dozvoljava.