CITES species database

Ariocarpus agavoides (Castañeda) Anderson
Ariocarpus bravoanus Hernandez & Anderson
Ariocarpus bravoanus ssp. bravoanus
Ariocarpus bravoanus ssp. hintonii (Stuppy & Taylor) Anderson & Fitz Maurice
Ariocarpus fissuratus (Engelmann) Schumann
Ariocarpus fissuratus var. fissuratus
Ariocarpus kotschoubeyanus (Lemaire) Schumann
Ariocarpus retusus Scheidweiler
Ariocarpus retusus ssp. retusus
Ariocarpus retusus ssp. trigonus (Weber) Anderson & Fitz Maurice
Ariocarpus scaphirostris Boedeker
Ariocarpus trigonus (Weber) Schumann

---

desert-tropicals

Ariocarpus agavoides
Ariocarpus fissuratus (Chautle Living Rock, False Peyote)
Ariocarpus fissuratus ssp. bravoanus
Ariocarpus fissuratus ssp. hintonii
Ariocarpus kotschoubeyanus
Ariocarpus retusus (Living Rock, Seven Stars)
Ariocarpus retusus var. furfuraceus
Ariocarpus retusus ssp. trigonus
Ariocarpus scaphirostris

---

Anderson 1997

Ariocarpus agavoides
Ariocarpus bravoanus subsp. bravoanus
Ariocarpus bravoanus subsp. hintonii
Ariocarpus fissuratus
Ariocarpus kotschoubeyanus
Ariocarpus retusus subsp. retusus
Ariocarpus retusus subsp. trigonus
Ariocarpus scaphirostris

Nezaobilazan izvor podataka : www.living-rocks.com

Ono što me je zapravo nateralo da otvorim temu o Ariocarpus-ima, je baš jedan tekst koji ruši sve ono što mi je ikad rečeno o ovim neobičnim kaktusima...

---

Myths and Truths

The genus Ariocarpus has been the subject of much affection and attention by growers and botanists, but also has been surrounded by many myths that persist to date which I would like to challenge from the very beginning.

1. Contrary to popular belief ariocarpi do not present any special problems in cultivation. Granted, these plants require a little more attention (or rather neglect) than your average cactus but there are many others far more difficult to grow. An Ariocarpus, if cared for properly, will grow steadily and flower reliably.

2. Cultural advice like "grow in full sun" and "give at least two hefty waterings in the growing season" (Needham, 1983) may very well explain the descriptive term "living fossils" often applied to Ariocarpus plants. In my Mediterranean climate ariocarpi certainly appreciate some shading and require as much water as all other cacti, especially if grown in clay pots.

3. "Ariocarpi are the slowest growing cacti". Well, they are particularly slow in childhood, but a 10 cm A. retusus can be grown in about five years, which beats many other cacti. If you want to experience "slow" try some Aztekium from seed.

4. "The minimum time to grow from seed to flowering size is probably ten years, and may well be twice that" (Weightman, 1991). Actually, A. agavoides will eagerly flower at three years from seed and most species will flower by the age of five or six years..

5. "Ariocarpus seedlings are exceptionally prone to rot." In my experience this is not true, in fact, I have come to realize that Ariocarpus seedlings benefit, more so than other cacti seedlings, from a humid closed environment during their first year of growth. This was actually the cornerstone in developing a reliable method for raising Ariocarpus from seed.

---

Kompletan tekst Growing Ariocarpus From Seed

Napisano potkrepljeno slikama:







Preuzeto sa foruma...

[quote="VladaR"]Nezaobilazan izvor podataka : www.living-rocks.com

Ono što me je zapravo nateralo da otvorim temu o Ariocarpus-ima, je baš jedan tekst koji ruši sve ono što mi je ikad rečeno o ovim neobičnim kaktusima...
quote]

Ne dupusti da ti rusi pesimizam... Ti mitovi su uglavnom blizi istini nego optimizam autora. U vecini slucajeva.

Setva je dobar pocetak, seme lako isklija, to je tacno. Sejanci zbilja brzo rastu ali samo kod nekih par vrsta. Retusus na pr.

Ali, ne znam sta bi autor napisao za kocobejanuse, posebno A. k. v. macdowelly. E, njega je vestina odgajiti na svom korenu. Nema tu nista na brzinu!. Posejes 20-tak komada pa ako ti neki ostane, super si. A upravo to je gust! Lako je iskalemiti pa neka dziklja do mile volje, i to na brzinu. Jeste da nece da cveta ali ce da raste.

Itd.

A o actekijumima necu da pricama. Oni su sampioni. Jednom je na nekom forumu neki nesrecnik iz Njujorka napisao: " Verovali ili ne, ali danas sam konacno uspeo da vidim moje sejance actekijumioma golim okom..." Treba li komentar.

Pozdrav,
Joca

Ja sam jednom okusala srecu sejanjem ariocarpus kotschoubeyanus-a i, naravno, nisam uspela To ne znaci da necu pokusati opet, cim uspem da dodjem do semena, jer lepota i jeste u izazovu

Joj razboljeti ću se od takve ljepote, moja tiha patnja ..

Ja nabavila sijeme, ali kako sam početnik u tome svemu vježbam na klasičnim vrstama, stjecem vještinu i onda kada krenem neće mi biti kraja ..
Samo da malo otopli, već sam razradila taktiku, ili bih ih trebala ipak zasijati sada zbog slijedećeg zimovanja .. ( Joca ? )

.. škicnite malo ovdje, i pogledajte tu raskoš ..
albumčić .. jednog kaktusara sa Malte, primjerci su stari i preko 25 godina ..

pupa031 citat:

Joj razboljeti ću se od takve ljepote, moja tiha patnja .. Ja nabavila sijeme, ali kako sam početnik u tome svemu vježbam na klasičnim vrstama, stjecem vještinu i onda kada krenem neće mi biti kraja .. Samo da malo otopli, već sam razradila taktiku, ili bih ih trebala ipak zasijati sada zbog slijedećeg zimovanja .. ( Joca ? )

Mozes odmah sejati. Ja upravo danas sejem ono sto cu ove sezone sejati. Malo sam zakasnio ali verovatno nece biti problema. Moja strategija je da sejem u januaru. Dok sejanci niknu i malo se razviju, eto i duzih dana i nema problema sa smestajem.

Sto se tice dalje sudbine - sve je u Bozjim rukama pa i sejanci kaktusa...

Ali, na temu raznih vrsta, evo i mog priloga u slici. Ovo su dva primerka iz moje zbirke ariokarpusa. Kod mene su svi na svom korenu pa ko prezivi.

Veci je A. retusus a manji (znatno) je onaj lepi kocobejanus makdoveli koga svi veoma volimo. Ali, kvaka je u tome sto je mali vise od dva puta stariji!

Pozdrav,
Joca

joj pupo...

S obzirom da su mali, teško ih je uslikati mobitelom. Ali tu su... treća im je godina.

I još jedna

emaa citat:

S obzirom da su mali, teško ih je uslikati mobitelom. Ali tu su... treća im je godina.

Emaa, odlicni su. Najgore je proslo ali svaki put budi vrlo oprezna kod presadjivanja. Zapravo, kad su vec u tim velikim saksijama, ne moras ih bas jos dugo niti presadjivati. Oni ne traze cestu izmenu supstrata jer imaju vrlo usporen metabolizam. Narocito starije biljke.

Ubuduce ce ti najrizicnija operacija biti presadivanje posto pretpostavljam da si ucestalost zalivanja vec uspesno elaborirala inace ti ni do sada ne bi preziveli.

Pozdrav,
Joca

I moji su svi svoji na svome:

Ariocarpus fissuratus SB 413



Ariocarpus kotschoubeyanus var. elephantidens


Ariocarpus retusus var. furfuraceus


Ariocarpus retusus Las Tablas

Hvala Joco. Upravo tako, sa zalijevanjem smo se "našli".
Prošle godine sam ih presadila u te saksije upravo zato da ih ne moram bar još dvije-tri godine presaditi.
Imam još malene fisuratuse sijane jesenas. Njih ću morati presađivati za mjesec-dva, dok skupim hrabrosti Presađivanje malenih kaktusa mi je uvijek stresno, jer često imam nekih gubitaka. Ali se ne predajem. Sad opet čekam da mi stignu neke sjemenke

Pored fascinantnih slika sto vasih, sto ovih sa net-a, jedna Jocina me zainteresovala. U cemu je 'caka' , zasto je jedna posuda sa A. retusus-om u drugoj ? Drenaza, hladjenje, grejanje ili nesto stoto?