Prilikom vađenja Yamadori stabalca, hoćeš-nećeš dolazi do oštećivanja korijena.
Što učiniti kada se prekine glavna velika žila, ali ipak ostane dovoljno sporednih da drvo preživi.
Hm...nejasan sam. Kako tretirati veliku ranu na korjenu? Premazati je voskom ili ostavit na miru da sama zacijeli?
Kakva su iskustva?

Prilikom vađenja biljke iz prirode treba nastojati da se sačuva što više korjenja, a osobito treba paziti na sitno korjenje koje zapravo i održava biljku na životu.
Kada to prilike dozvoljavaju i kada je vađenje biljke uspješno s mnogo sitnog korjenja u blizini stabla, ja postupam na slijedeći način ( koji možda nije ni dobar ni najbolji, ali se pokazao vrlo praktičnim ).
Dakle, kada ima dosta bočnog korjenja i sitnih žilica onda u pravilu vrlo, vrlo visoko odrežem centralni kornjen. Toliko visoko koliko to dozvoljavaju ostale žile, pazeći pri tome da ih ne oštetim. Rez mora biti što čišći, bez zakidanja kore i zgnječenih dijelova. Kako je čisti rez teško izvesti pilom i sličnim alatom, u pravilu ga je potrebno doraditi skalpelom ili drugim pogodnim alatom ( na pr, stolarsim dlijetom - vrlo oštrim ).
Iskusto mi je pokazalo da se iz tako obrađenog glavnog korjena već za godinu dana pojave brojne sitne žilice koje počinju hraniti stablo. Kada žilice malo ojačaju ( za približno još jednu godinu ) mogu se vrlo visoko odrezati i sve bočne žile, pazeći pi tome da rez bude jednako čist i okrenut prema dolje.
Iz tih rezova će se također pojaviti brojne žilice i u to vrijeme je biljka spremna za sadnju u plitku privremenu posudu ili ako si jako nestrpliv ( kao i velika večina nas drugih ) moguće je biljku posaditi i u bonsai posudu.

Znači ničim ne tretiraš ranu?

Ne. Rana na korjenu mora ostati čista kako bi s rubova korjena mogle krenuti nove žilice.
Inaće, pitanje je da li i rane na granama treba bilo čime tretirati. Mišljenja su različita, a ja postupam zavisno od prigode. Tamo gdje je prikladno ranu premažem smolom posve neutralne sive boje, a sve manje rane ostavljam otvorene. Jasno, i različite vrste drveta različito zarastaju pa i o tome ovisi hoću li ranu premazati ili ne.

Veče rane na granama ja premazujem nekim njemačkim sredstvom koje je prozirno, onako kao med, a miriše na borovu smolu. Prije upotrebe ga treba malo zagrijati da omekša i da se lakše razmazuje. Po mirisu pretpostavljam da je na bazi borove smole, tj prilično prirodno i zdravo sredstvo za premazivanje.
Osnovna prednost mu je što ostaje elastično i ne mijenja boju tako da ne nagrđuje stablo.
Ne mogu se sada sjetiti kako se zove, ali ukoliko nekoga zanima, napisati ću ovdje točno ime kad ga vidim.

Ja koristim ARBOSAN smolu za premazivanje i zadovoljan sam njezinom kvalitetom, a osobito time što je gotovo nezamjetljiva. Naime, umjereno je sive boje kao i kora večine drveća i često puta niti sam ne zamjetim mjesta na kojima sam ranije odrezao granu. Razrjeđuje se vodom.
No, točan naziv sredstva koje ti koristiš nikako ne može smetati, dapače.

Evo našao sam.

Trimona
Baumwachs kaltstreichbar

250 grama košta 8,50 Eura

Mislim da je idealan, pogotovo za crnogoricu jer je na bazi borove smole pa i prirodno zatvara rane i prirodno izgleda.