ŠTETNICI JABUKE 1

STITOCEPHALA BISONIA – Rogati cvrčak
- američkog je porijekla → na području bivše Jugoslavije je otkriven 1939.
- napada jabuke, kruške, trešnje i druge voćke, vinovu lozu te neke vrste ukrasnih drvenastih biljaka
- šteti voćkama i lozi zarezivanjem kore zbog ovipozicije → nastali zarezi se rastom povećavaju i liče šteti od udarca zrna tuče  mogu se razlikovati po tome što cvrčak pravi štete i s donje strane mladih grana
- na mjestima oštećenja se lakše lome grane, a kroz otvore je olakšan ulaz štetnih mikroorganizama → pojavljuje se smolotok
- pri jačem napadu sadnice gube tržišnu vrijednost → tehnološki štetnik
- prezime jaja odložena u skupinama pod koru → ženka leglicom zareže koru, te na svaku stranu pod koru odloži po desetak jaja
- ličinke izlaze tijekom proljeća, te odlaze na zeljaste biljke (lucerna i druge mahunarke) → štete su neznatne
- odrasli oblici se ljeti vraćaju na voćke
- ima jednu generaciju godišnje
- jaja su često parazitirana od osice Polynema striaticorne
- treba nabavljati nezaraženi sadni materijal, u voćnjaku nije dobro uzgajati mahunarke kao potkulture, prilikom zimskog reza treba odstranjivati grane na kojima su odložena jaja

EMPOASCA VITIS – Lozin zeleni cvrčak
- izraziti polifag
- inače je važan i gotovo redovit štetnik vinove loze u Istri
- štete nanosi sisanjem sokova iz žila na naličju lišća → time ometa kolanje sokova, pa nervatura posmeđi
→ zatim cijeli listovi mi-
jenjaju boju, rubovi se kovrčaju prema dolje, u bijelih kultivara list žuti, a kod crvenih dobije tamnocrvenu boju
→ ponekad se na lišću javljaju crvenkaste točke i pjege uglata oblika
- simptomi se prvo javljaju na starijem lišću od srpnja nadalje
- zapažene su i razlike u intenzitetu napada na pojedine kultivare
- jače su napadnuti bujni i dobro gnojeni vinogradi
- osim loze napada i breskve, jabuke, šljive, smokve, mahunarke, krumpir i mnoge druge biljke
- prezimljuje odrasli oblik u četinjačama i zimzelenom bilju
- u vinograd prelazi u travnju
- ženka odlaže jaja na lišće vinove loze → 15 do 20 jaja
- odrasli žive 4 – 5 tjedana
- ima 3 generacije godišnje → glavnu štetu čine I. i II. generacija (od svibnja do kolovoza)
- često se pojedine generacije preklapaju, pa se istovremeno mogu naći svi oblici štetnika
- pojava i brojnost može se pratiti žutim ljepljivim pločama → prag odluke je 100 cvrčaka na 100 listova
- preporučuje se primjena sistemičnih ili kontaktnih insekticida dopuštenih za suzbijanje grozdovih moljaca → na osnovi klorpirifosmetila, triklorfona, fentiona i mnogi drugi kontaktni organofosforni insekticidi, te piretroidi (lambdacihalotrin, betaciflutrin, alfacipermetrin i deltametrin)

TYPHLOCYBA ROSAE – Ružin cvrčak
- jedan od najčešćih štetnika ruže u Hrvatskoj
- izraziti je polifag → napada i malinu, jabuku, krušku, smokvu i druge voćke te različito drveće
- na lišću se na mjestima sisanja vide isprva pojedinačne bjeličaste točkice koje se zatim spajaju, list postaje išaran, a na kraju poblijedi (deklorofilacija) i kovrča se
- na naličju se nalaze brojni svlakovi i živi kukci
- do šteta dolazi i zbog odlaganja jaja u izboje koji kržljaju
- prezime jaja ispod kore domaćina, najčešće ruže, jabuke, kruške i gloga
- početkom proljeća ličinke izlaze iz jaja, prelaze na lišće, gdje sišu sokove
- razvoj ličinki traje oko 30 dana
- odrasli oblici prve generacije javljaju se krajem svibnja i u lipnju → žive do 2 mjeseca
- odlažu jaja na lišće, te se javlja druga generacija znatno brojnija od prve → sada dolazi do najvećih šteta
- odrasli oblici druge generacije se javljaju u rujnu, a u našem obalnom području nalaze se sve do studenog → odlažu jaja koja prezime
- zaštita se provodi rezanjem zaraženih izboja zimi, čime se smanjuju štete
- zimsko prskanje uljanim organofosfornim insekticidima uništava jaja štetnika
- pragom odluke se smatra više od 50 štetnika na 100 listova
- u inozemstvu → dimetoat, diazinon, piretroidi

PSYLLA MALI – Jabučna buha
- rijeđa vrsta kod nas
- prezime jaja u pazušcu pupova i pukotinama kore stabla jabuke
- vrlo dobro podnosi niske temperature
- ličinke se javljaju početkom proljeća i skupljaju se na nabubrenim i poluotvorenim pupovima na kojima sišu
- izlučivanjem medne rose katkad sljepljuju listiće pupova
- napadnuti pupovi se suše i otpadaju → kasnije sišu na lišću
- pri jačem napadu deformiraju se plodići
- vrsta ima samo 1 generaciju godišnje
- odrasli oblik se javlja u svibnju i lipnju, migirira na druge biljke, a krajem se ljeta vraća na jabuke

APHIS POMI – Jabučna zelena uš
- čest štetnik kod nas
- osim jabuke napada i krušku, te biljke iz rodova Crataegus, Mespilus, Sorbus, Cotoneaster, Chaenomeles
- monoecijska vrsta → ne migrira s vrste na vrstu
- zimska jaja odložena su najčešće na jednogodišnjim izbojima
- u vrijeme bubrenja pupova javlja se osnivačica koja siše pupove → sve ostale generacije (do 17 generacija), žive na vršnom lišću
- lišće se zbog sisanja lagano deformira, ali ne mijenja boju
- sišu i još zelene neodrvenjele vrškove izboja, pa se ti izboji iskrivljuju i zaostaju u porastu
- jedna ženka leže 20 – 40 mladih
- prve krilate generacije javljaju se tek krajem proljeća ili početkom ljeta → šire zarazu u voćnjaku
- pragom odluke za suzbijanje se smatra 10 – 15 kolonija na 100 organa
- izlučuje mnogo medne rose, pa je intenzivna i pojava čađavice na biljkama kojima se hrani

DYSAPHIS PLANTAGINEA – Jabučna pepeljasta uš
- važan štetnik jabuke kod nas
- heterecijska je i holociklička vrsta
- primarni joj je domaćin jabuka, a sekundarni domaćini su biljke iz roda Plantago
- na jabuci stvara velike kolonije na naličju lišća i vrhovima izboja
- lišće se kovrča oko srednje žile, prvo vršno lišće, zatim žuti i suši se
- izboji zaostaju u rastu, plodovi su kržljavi i otpadaju
- sisanjem na cvjetovima izaziva deformacije plodova
- uš intenzivno izlučuje mednu rosu i time uzrokuje dodatne štete
- zbog velike štetnosti prag tolerantnosti vrlo je nizak → samo 1 – 2 zaražena lisna pršljena prije cvatnje na 100 pregledanih organa vizualnom metodom
- postoje i sorte jabuka otpornije na ovu vrstu uši

DYSAPHIS SPP. – Jabučne uši šiškarice
- više vrsta ovog roda česta su pojava na jabukama
- uzrokuju vrlo vidljive štete → zaraženo lišće deformira i dobije jarko purpurno crvenu boju
- najvažnija vrsta je Dysaphis devecta → monoecijska i cijeli život na jabuci, a ostale vrste migriraju na razne ljetne domaćine
→ štete su kratkotrajne i manje

ERIOSOMA LANIGERUM – Jabučna krvava uš
- vrlo je proširena kod nas → češće u intenzivnim plantažnim voćnjacima nego u zapuštenim voćnjacima
- rado se naseljuje na brojnim ranama koje su nastale rezidbom
- primjena većine sredstava za zaštitu bilja katkad više uništava vrlo učinkovitog prirodnog neprijatelja te uši, osicu Aphelinus mali, nego što sredstvo uništava uš
- na mjestima gdje sišu stvaraju se izrasline, tzv. rak-rane
- hrane se na korijenju, razvijenim granama i mladim izbojima → posljedica napada je sušenje grana i pucanje kore, te stvaranje rak-rana
- nekad se na te rak-rane nasele i drugi štetnici
- monoecijska i gotovo monofagna jer se uglavnom nalazi samo na jabuci, vrlo rijetko na dunji, a gotovo nikad na kruški (na ovim kulturama nije štetna)
- postoje dosta velike razlike u otpornosti pojedinih sorti jabuka na napad te uši → vrlo su osjetljive koks oranž, kanada, boskop, starking, a otpornije su jonathan, ontario, zlatni delišes, bobovac i dr.
- na jabuci je uvijek anholociklička
- prezime ličinke na vratu korijena i debljem korijenju te u pukotinama debla i rak-ranama
- podnose i vrlo niske temperature → do –27˚C
- vrlo rano, krajem zime počinje razvoj → razmnožava se partenogenetski
- jedna ženka leže 100 – 150 ličinki, a ima 10 – 15 generacija godišnje
- temperatura viša od 30˚C zaustavlja razmnožavanje, a viša od 35˚C onemogućava razmnožavanje
- u jesen se javlja krilata generacija → dio krilatih ženki širi zarazu i razmnožava se partenogenetski, a dio daje seksualnu generaciju, koja u pomanjkanju američkog brijesta ne daje potomstvo
- 1920.g. unesena je iz Amerike parazitska osica Aphelinus mali, koja se brzo proširila po cijeloj Europi i znatno smanjila brojnost i štetnost ovog štetnika
- kod nas se, kao i u drugim zemljama Europe, grančicama zaraženim krvavom uši, koja je bila napadnuta ovom osicom, tzv. afeliniziranim materijalom, širio parazit krvave uši u voćnjake jako zaražene krvavom uši
- Aphelinus mali odlaže jaje u uš, ličinka se hrani unutar uši, a odrasla osica izlazi kroz rupu u uši → napadnuta uš se napuhne i potom pocrni
- velika većina insekticida i neki fungicidi štetno djeluju na parazitsku osicu A. mali → naročito negativan učinak su imali univerzalni insekticidi tipa DDT i karabaril
- i danas se zbog pošteđivanja ove osice forsiraju selektivni insekticidi → na osnovi pirimikarba, metildemetona, tiometona ili vamidotiona, koji dobro djeluju na krvavu uš, a nemaju jači negativni učinak na A. mali
- učinkovitim se smatraju i neonikotinoidi
- i zimsko prskanje uljanim organofosfornim insekticidima pošteđuje 80 – 85 % osica, pa se preporučuje kao mjera suzbijanja krvave uši
- dodatak okvašivača poboljšava učinkovitost nekih insekticida
- u tijeku vegetacije najbolje je insekticid primijeniti pred cvatnju, kad postupno slabi aktivnost osice → time se smanjuje negativno djelovanje insekticida na osicu, a poboljšava učinkovitost, jer voštane prevlake koje štite uši još nisu preguste
- treba spomenuti i mogućnost uzgoja jabuke na otpornijim podlogama, npr. M II, M XII, i M XIII ili MM → smanjuje se brojnost uši koje sisanjem na vratu korijena ili korijenju izbjegavaju uništenje zimskim prskanjem ili folijarnom primjenom insekticida za vegetacije
- mehaničko odstranjivanje jače zaraženih grana i premazivanje rana smanjuju štetnost jabučne krvave uši
- zaraza pod zemljom se može smanjiti tretiranjem tla oko voćke sredstvima na osnovi lindana, a vjerojatno i drugim zamljišnim insekticidima, te nagrtanjem tretiranog tla oko voćke

RHOPALOSIPHUM INSERTUM – Travna uš jabuke
- heterecijska je i holociklička vrsta
- primarni domaćini su joj divlje i kultivirane vrste iz rodova Malus, Pyrus, Cotoneaster, Crataegus, Sorbus, te rijetko Cydonia i Mespilus
- sekundarni su domaćini biljke iz porodice Gramineae
- prenosi vrlo važan BYDV na žitaricama
- samo nakon masovnog prezimljenja na jabuci i kruški može nanijeti štete pupovima i najmlađem lišću
- pragom tolerantnosti smatra se tek nalaz od 50 kolonija na 100 pregledanih organa

PARTHENOLECANIUM CORNI – Šljivina štitasta uš
- jedan od najvažnijih štetnika šljiva u nas
- osim šljive napada i sve druge vrste voćaka, nadalje vinovu lozu, bagrem i razno ukrasno i šumsko drveće i grmlje
- dolazi i na zeljastim biljkama
- pokretne su ličinke oba stadija
- prezime ličinke drugog stadija na granama i stablu
- vrlo su otporne na niske temperature, osim na kasne mrazeve koji se jave nakon razdoblja aktivnog života ličinaka
- ličinke se mogu kretati pri temperaturi višoj od 13˚C, a pri temperaturi nižoj od 8˚C potpuno su neaktivne
- već krajem zime, čim počne kolanje sokova u biljkama, dio ličinki iz kojih će se razviti ženke prelazi u III.stadij i kreće prema vrškovima krošnje na izboje kojima je kora tanka i sočna
- za vrijeme hranjenja izlučuju obilnu mednu rosu
- u travnju se mogu naći već prve ženke
- ličinke iz kojih će se razviti mužjaci presvlače se više puta i preko stadija pretkukuljice i kukuljice preobrazuju se u mužjake
- razmnožavaju se spolno i partenogenezom
- krajem svibnja započinje ovipozicija → jedna ženka odloži 200 – 2000 jaja
- jaja ostaju ispod tijela → polaganje traje 4 – 10 dana
- nakon ovipozicije ženka ugiba
- inkubacija traje prosječno 20 dana → najčešće sredinom lipnja ispod štitova uginulih ženki izlaze mlade ličinke  njihova smrtnost je vrlo velika, najmanja pri vlažnosti zraka od 70 % i pri temperaturi oko 25˚C
- ličinke odlaze na lišće i na njihovom se naličju hrane sisanjem sokova → mogu se naseliti i na plodovima
- kad prestane kolanje sokova u lišću odlaze na grane, gdje se najčešće smještaju oko pupova i rašlja → tu prezime
- prijevremeni mrazevi, koji uzrokuju otpadanje lišće, prije nego se uši povuku na grane mogu znatno smanjiti njihovu brojnost
- štit uginule ženke može dugo ostati na grani, a kad otpadne, ostaje bijela mrlja na mjestu gdje je bio pričvršćen → ima samo jednu generaciju godišnje
- periodični štetnik → za vrijeme gradacija, koje traju 2 – 4 godine, veliki broj stabala propada jer se osuše zbog sisanja sokova milijuna ušiju kojima su zaražena
- dio stabala propadne zimi od smrzavanja jer je zbog sisanja štetnika u zimu ušao neotporna
- ima dosta prirodnih neprijatelja → božje ovčice i ose najeznice, bolest Isaria lecaniicola

QUADRASPIDIOTUS PERNICIOSUS – Kalifornijska štitasta uš
- često se naziva i San Jose uš prema kalifornijskoj dolini San Jose
- ubraja se u karantenske štetnike (lista A2)
- izraziti je polifag
- najčešće se nalazi na jabukama, kruškama, ribizu, oskoruši, ali i na svim ostalim vrstama voćaka, napada i vinovu lozu, a od ukrasnih biljaka napada glog, japansku dunju, jasmin, kuriku, kalinu, jorgovan, lipu i mnoge druge vrste
- pojava toga štetnika u našoj zemlji najviše je pridonijela propadanju drvoreda voćaka uz ceste i voćnjaka koji se ne njeguju te je onemugućila uvriježen postupak da se voćka samo sadi i bere
- uzrokuje sušenje stabala → tipična je slika sušenje koje počinje na periferiji krošnje
- snizuje i količinu i kakvoću ploda
- kalifornijska štitasta uš prezimi kao ličinka najčešće II. stadija, rjeđe I. stadija → ostali stadiji koji uđu u zimu ugibaju, no velika je i prirodna smrtnost II. stadija
- u proljeće se razvoj ličinki razdvaja → iz jednih nakon nekoliko presvlačenja nastaju mužjaci, a iz drugih nastaje III. stadij ličinke, a zatim se razviju ženke
- nakon kopulacije ženke legu žive mlade
- fakultativno se razmnožavaju i partenogenezom
- prve ličinke se javljaju krajem svibnja i u lipnju → mlađe ličinke se živahno kreću te traže pogodno mjesto za pričvršćivanje, a kad se pričvrste ostanu na tom mjestu do kraja svog razvoja
- vrlo su osjetljive na osunčanost (insolaciju) i nisku relativnu vlagu zraka
- razvoj traje 45 dana
- kod nas obično ima 3 generacije
- druga generacija ličinki se javlja se krajem srpnja i u kolovozu, a treća generacija krajem kolovoza i u rujnu
- u toplijim krajevima, jer je polivoltina vrsta, ima i do 6 generacija, a u hladnijim samo 2 generacije
- vrlo se često preklapaju se pojedine generacije pa se istovremeno mogu naći svi razvojni stadiji štetnika
- zbog kratkog trajanja pokretnog stadija ličinke aktivno širenje štetnika ograničeno je na pojedina stabla, odn. susjedna stabla kojima se grane dodiruju
- ličinke mogu prenijeti i ptice i čovjek
- glavni način širenja tog štetnika je prenošenje zaraženog sadnog materijala, pa se pri propisanim zdravstvenim pregledima rasadnika naročito pazi upravo na tog štetnika
- pretežno se nalaze na kori izboja, grana i debla, ipak se često mogu naći i na lišću i plodovima
- na plodovima su koncentrirane u udubljenjima čaške i peteljke
- na mjestima uboda ovog štetnika voćke reagiraju pojačanom tvorbom antocijana pa se oko mjesta uboda javljaju crvene pjege → uočljive su kad na zaraženom izboju ogulimo koru, a jasno se vide na plodovima jabuka, krušaka, kajsija itd. oko mjesta na kojem se nalazi štitić štetnika
- kad je plod zaražen s više ušiju, gubi na svojoj estetskoj pa zato i prodajnoj vrijednosti → plodovi jače zaraženih stabala obično su sitniji te su i zato slabije vrijednosti
- prirodni neprijatelji u posljednje vrijeme sve više utječu na brojnost kalifornijske štitaste uši → razne ose najeznice i božje ovčice
- vrsta osica Encarsia perniciosi → može se uspješno uzgajati u laboratoriju na tikvama
- donošenjem takvih tikva s mnogo osica u voćnjake uspješno se taj štetnik biološki suzbija u Švicarskoj, Njemačkoj, Francuskoj i drugdje
- kalifornijsku uš napada još i više drugih vrsta parazitskih osica → prisutnost parazitskih osica zapaža se po rupici na štitiću
- ako je mnogo takvih rupica, bolje je odustati od kemijskog suzbijanja štetnika
- kemijsko suzbijanje se provodi zimskim prskanjem ili primjenom insekticida u vrijeme pojave ličinki prvog stadija za vrijeme vegetacije
- u nasadima u kojima se provode redovite mjere zaštite od ostalih štetnika, usput se uspješno smanjuje i zaraza kalifornijskom štitastom uši → nije potrebno zimsko prskanje
- jako zaražene rasadnike treba likvidirati spaljivanjem zaraženog materijala

LEPIDOSAPHES ULMI – Jabučna koma uš
- čest štetnik kod nas
- najčešće se nalazi na jabukama i kruškama, no i na gotovo svim drugim vrstama voćaka, uključujući i maslinu, te na raznom drveću
- prezime jaja ispod štita
- krajem travnja i svibnja se javljaju ličinke → vrlo su pokretne, no najčešće ostaju na granama, a rjeđe prelaze na lišće i plodove
- jaja odlažu već u kolovozu
- ima samo jednu generaciju godišnje

EPIDIASPIS LEPERII – Crvena kruškina štitasta uš
- napada naročito krušku, ali i jabuku, šljivu i brojno drugo drveće
- značenje ovog štetnika je u porastu u mnogim zemljama, a pogotovo u voćnjacima u kojima je biološki suzbijana kalifornijska štitasta uš, pa je otpala konkurencija te vrste
- prezime odrasle ženke
- ličinke se javljaju od kraja travnja do lipnja → najčešće se zadržavaju na granama, na kojima mogu praviti prevlake debele više slojeva  posljedica je sušenje grana, pa i cijelih stabala
- od jačeg napada zaražena stabla mogu uginuti za 3 godine

HOPLOCAMPA TESTUDINEA – Jabučna osica
- u rastresitom tipu ekstenzivnih voćnjaka javlja se povremeno i lokalno
- u novije vrijeme u nekim intenzivnim nasadima se javlja sve češće te je postala jednim od najvažnijih štetnika jabuke
- prezimi u tlu kao ličinka, gdje se kukulji
- odrasli oblik se javlja u proljeće u vrijeme cvatnje ranih sorti jabuka
- odlijeće na voćke u cvatu te odlaže jaja u plodnicu poluotvorenih ili otvorenih cvjetova
- ženka odloži dvadesetak jaja → inkubacija traje 6 – 10 dana
- pagusjenice se ubušuju u plodiće, no često se neko vrijeme kreću između epikarpa i mesokarpa pa se na površini ploda vidi krivudavi hodnik oplutavjelog tkiva → ta krivudava brazda je karakterističan znak prisutnosti ovog štetnika
- jedna pagusjenica uništi 4 – 5 plodova → plodovi otpadaju, a ako ostanu na voćki, deformirani su i mogu se koristiti samo za preradu
- suzbijanje se provodi na isti način kao za šljivine osice → rok se najčešće poklapa sa završetkom pune cvatnje i početkom otpadanja latica
→ u vrijeme cvatnje
je zabranjena primjena insekticida opasnih za pčele
→ neposredno nakon cvatnje se preporučaju manje opasni insekticidi za pčele: fosalon, endosulfan, trikloron, deltametrin i alfacipermetrin
- u vrijeme opadanja latica pčele većinom prestaju posjećivati cvjetove, pa se mogu koristiti i ostali insekticidi, npr. diazinon, dimetoat, fention, tiakloprid, itd.
- opasnost za pčele se znatno smanjuje ako se prskanje provodi u sumrak, kada pčele prestanu letjeti
- pragom odluke za primjenu insekticida smatra se 3 % oštećenih plodova
- velika pomoć u određivanju potrebe roka suzbijanja su bijele ljepljive ploče koje privlače osice → te ploče se vješaju 7 dana prije početka cvatnje
- na određivanje točnog roka tretiranja utječe i temperatura: embrionalni stadij kod 12˚C traje 370 sati, kod 14˚C – 282 sata, kod 17˚C – 196 sati i kod 20˚C 178 sati

MELOLONTHA MELOLONTHA – Obični hrušt
- jedan od najpoznatijih kukaca u nas
- odrasli hruštevi se hrane lišćem voćaka, vinove loze te šumskih i ukrasnih lišćara
- u letnim godinama mogu izazvati golobrst
- njihove grčice žive u tlu te oštećuju korijenje raznih biljaka
- mogu oštetiti i korijenje voćnih i loznih sadnica, ali starije voćke ili čokote ne mogu jače oštetiti
- dosta štete nanose krumpiru, povrću, jagodama i bobićavim voćkama
- razvoj traje najčešće 3 godine → proteže se na 4 kalendarske godine
- odrasli hruštevi se javljaju u travnju i svibnju, čim temperatura zraka prijeđe 20˚C
- hrane se lišćem, najčešće s rubnog drveća šuma ili voćnjaka, drvoreda ukrasnog drveća i sl.
- nakon 14 dana odvija se kopulacija i ženke se zavlače u tlo gdje odlažu prvu skupinu od tridesetak jaja → poslije se vraćaju na drveće, hrane se, te se ponovno zavlače u tlo radi ovipozicije
- za ovipoziciju ženke preferiraju rahla obrađivana tla
- nakon 30 – 40 dana iz jaja izlaze ličinke koje se hrane korijenjem biljaka → 1. godine gotovo da nema štete, a 3. godine su ličinke najveće, pa rade najveće štete
- ljeti treće godine se ličinke kukulje u tlu, a iz kukuljice se ubrzo razvije odrasli hrušt
- hrušt ostaje u tlu do proljeća iduće godine
- klimatski čimbenici uzrokuju masovnu pojavu hrušteva u pojedinim godinama → letne godine
- o intenzitetu pojave hrušteva u letnoj godini ovisi i intenzitet napada grčica
- gdje je mnogo lišćara, a malo obradivih površina, veće su štete od grčica zbog koncentracije ovipozicije na te površine
- štete od odraslih hrušteva zabilježene su na raznim vrstama lišćara na rubovima šuma, u voćnjacima i na drvoredima, ali i na nekim usjevima
- suzbijanje odraslih hrušteva rijetko kad je potrebno → uglavnom dolazi u obzir tamo gdje ima mali lišćara, pa je koncentracija odraslih oblika na njima velika
- suzbijanjem se uništavaju odrasli oblici tako da se tresu s drveća ujutro kad su hruštevi još ukočeni od hladnoće pa padaju sa stabla → njima se može hraniti perad
- kemijsko suzbijanje se obavlja samo za jakog napada → klorpirifos, triklorfon, piretroidi (fosalon)
- grčice se suzbijaju preventivno svuda gdje se očekuje jači napad ili gdje se pregledom tla utvrdi veći broj grčica → pragom odluke pred sadnju krumpira se smatra 2 – 3 grčice po m2 u trećoj, odn 3 – 5 grčica u drugoj godini njihova razvoja
- za voće i lozne rasadnike prag odluke je 1 – 2 grčice po m2
- blizu objekata namijenjenih za voćni i lozni sadni materijal (rasadnici, nove plantaže) ili jagode treba u letnim godinama sprečavati odlaganje jaja suzbijanjem odraslih oblika na obližnjim liščarama → zemljište treba 10 dana nakon početka leta hrušta temeljito obraditi jer u sasvim golo zemljište ženke nerado odlažu jaja
- ako se ipak razvije zaraza grčicama preko navedenog praga odluke mogu se koristiti zemljišni insekticidi → klorpirifosetil, foksim, karbofuran, klormefos i drugi insekticidi i to ili širom uz inkorporaciju ili se unose u redove pri sjetvi ili sadnji biljaka odn. primjenjuju oko sadnih rupa → po jednoj sadnoj rupi obično se koristi 5 – 10 g granuliranih pripravaka
- prije sadnje krumpira se mogu upotrijebiti pripravci na osnovi karbofurana, klorpirifosetila, foksima i imidakloprida
- u svijetu se intenzivno istražuju, a mjestimice počinju primjenjivati i biološki insekticidi na osnovi gljivice Metarrhizium anisopliae

TETROPS PRAEUSTA – Voćna strizibuba
- povremeno jače napada voćnjake jabuka, krušaka, trešanja i šljiva, no ličinka se ubušuje i u različito ukrasno drveće
- odrasli oblik se javlja krajem travnja → hrani se lišćem, ali ne pravi veće štete
- jaja odlaže na slabije ili na oštećene grančice na vanjskom dijelu krošnje
- ličinka se ubušuje pod koru, a zatim u drvo, gdje provodi cijeli život
- sekundarni štetnik
- voćke manje rode jer su napadnute rodne grančice, stabla slabe i propadaju

SCOLYTUS RUGULOSUS – Mali voćni potkornjak / S. MALI – Veliki voćni potkornjak
- mali voćni potkornjak je važniji jer može biti primarni štetnik → naročito često napada voćke za jakih suša
- veliki potkornjak je sekundarni štetnik
- napadaju sve vrste voćaka, a katkad i drugo drveće
- odrasli oblici se javljaju u svibnju → nakon kopulacije ženka buši rupicu u grani te ulazi pod koru, gdje buši hodnik dug 1.5 – 3 i više cm, gdje, u pravilnim razmacima sa svoje strane polaže po jedno jaje
- ličinke buše sekundarne hodnike okomito na primarni hodnik, te tako prave crteže karakteristične za pojedine vrste → žive 30 – 40 dana, pa se kukulje
- mladi odrasli oblik izlazi kroz rupicu u kori stabla ili grane
- ljeti se javlja i druga generacija → ima isti način života, no ličinka te generacije prezimi

XYLEBORUS DISPAR – Voćni sipac
- primarni i sekundarni štetnik
- napada sve vrste voćaka, pa i vinovu lozu, kesten, brezu, lipu i drugo ukrasno drveće
- javlja se dosta razvučeno tijekom cijelog proljeća
- nakon oplodnje ženke traže odgovarajuće stablo u koje se ubušuju → čine ravan hodnik koji potom skreće i prodire u idući god
- od tog hodnika se odvajaju ogranci prema gore ili dolje paralelno s osovinom stabla ili grane → u te ogranke odlažu jaja
- ličinke ne buše nove hodnike jer se hrane micelijem jedne vrste gljivica roda Ambrosia koja se razvija u izbušenim hodnicima → u jesen se kukulje
- prezimi odrasli oblik, koji kroz rupicu u proljeće izlazi slobodno u prirodu
- ima jednu generaciju godišnje
- napadnuta stabla se slabije razvijaju, lišće ima slabiji turgor i vene

PHYLLOBIUS OBLONGUS – Smeđi listojed
- najčešća voćna pipa prisutna na raznim voćkama u cijeloj našoj zemlji
- pipe se javljaju u vrijeme listanja, kad izgrizaju lišće, praveći ureze s rubova
- najčešće napadaju šljivu, pa jabuku, krušku, trešnju i druge vrste voćaka
- te pipe se javljaju pojedinačno, vrlo rijetko masovno
- štete uglavnom nanose tijekom cijelog proljeća
- voćne pipe se suzbijaju samo ako su toliko brojne da zaprijeti uništenje 25 % i više lisne površine
- suzbijaju se u vrijeme početka jačeg napada tretiranjem voćaka insekticidima na bazi fosalona, fenitrotiona, fentiona, piretroidima i dr. → dosta su osjetljive na insekticide

ANTHONOMUS POMORUM – Jabučni cvjetar
- jedan od najvažnijih štetnika jabuke u našoj zemlji
- naročito su ugroženi manji voćnjaci u blizini šuma
- prezime odrasli kukci u raznim skrovitim mjestima, rjeđe na samim stablima jabuka, a češće u šumama
- kada temperatura (srednja dnevna) prijeđe 10˚C, postaju aktivni i počinju dopunsku ishranu izgrizanjem pupova → ubrzo zatim počinju odlagati jaja u pupove odnosno u unutrašnjost cvijeta
- najintenzivnija je ovipozicija u stadiju C2 do D
- jedna ženka najčešće odloži dnevno samo jedno jaje → ukupno 10 – 30 jaja
- jaja su bijela, vidljiva bez povećala
- iz jaja nakon 5 – 10 dana izlaze ličinke → izgrizaju tučak i prašnike
- razvoj napadnutog pupa prestaje, a latice posmeđe
- oštećeni pup izgleda kao da je ofuren mrazom → tu se nastavlja razvoj ličinke, a završava nakon 14 – 25 dana
→ tu se zbiva i preobrazba u
kukuljicu i odrasli oblik
- napadnuti cvijet se potpuno osuši i otpadne
- u svibnju i početkom lipnja se javljaju mladi odrasli oblici → oni više ne prave šete nego postupno idu na prezimljenje
- cvjetara napada gljivica Beauveria sp. te brojne vrste parazitskih kukaca, naročito osa najeznica
- suzbijanje jabučnog cvjetara se lako provodi, no osnovni je problem u prognozi potrebe za provedbom suzbijanja, jer štetnike treba suzbijati usmjereno, a ne "za svaki slučaj"
- izvjesni oblik preventivnog suzbijanja cvjetara je zimsko prskanje uljanim organofosfornim sredstvima prije otvaranja pupova, ali tim se prskanjem prvenstveno suzbijaju drugi štetnici → sama uljana sredstva nisu učinkovita na cvjetara
- obično se smatra da će suzbijanje biti potrebno ako se na jednom stablu nađe (trešnjom voćke) više od 3 cvjetara ili ako se metodom 100 udaraca uhvati 20 – 40 odraslih oblika
- za slabe cvatnje vrijede niže, a za obilne cvatnje više brojke
- optimalni rok primjene insekticida je oko 14 dana nakon pojave prvih odraslih oblika ili u vrijeme njihove masovne pojave
- preporučuju se sredstva na bazi fosalona, fentiona, endosulfana, neki piretroidi i dr., koja se mogu primijeniti sama ili u kombinaciji s bijelim uljima
- radi dosta razvučene pojave štetnika jednim se tretiranjem ne postiže uvijek potpuni uspjeh → najčešće i nije potreban potpuni ili visoki stupanj zaštite od ovog štetnika jer je cvatnja i onako uvijek mnogostruko obilnija od plodonošenja, pa manji napad cvjetara uopće ne treba biti štetan
- dobar uspjeh je moguće postići signalizacijom roka tretiranja na bazi utvrđivanja broja odloženih jaja → (prema Steineru) treba suzbijati u kasnijem roku kad se na 100 pregledanih pupova nađe najmanje 15 jaja ili oštećenja (uboda)  potrebno je svaki 3. dan pregledati uzorak od 30 cvatova (oko 150 cvjetova)
- rok primjene je od nalaza prvih ličinki pa najkasnije do pred otvaranje prvih cvjetova
- takva zapažanja pojave odraslog oblika i njegove ovipozicije u prirodi mogu se olakšati praćenjem tih pojava u cvjetara u kavezima → u jesen se stavljaju lovni pojasi (kao za savijača) na debla da bi se u njih na prezimljenje zavukli cvjetari
- u siječnju se skidaju ti pojasi i stavljaju u kaveze koji se drže u voćnjaku u visini krošnje
- u tim kavezima je moguće promatrati početak aktivnosti odraslih oblika odn. njihov izlazak iz mjesta prezimljenja

RHYNCHITES BACCHUS – Jabučni svrdlaš
- čest štetnik jabuka i šljiva, rjeđe drugih vrsta voćaka
- najveće štete nanosi u godinama s hladnim proljećem, kad je razvoj voćaka usporen, a pogotovo kad je mala rodnost
- osim primarnih šteta ta vrsta prenosi spore gljivica Monilia vrsta
- prezime odrasli oblici ili ličinke u otpalom lišću, ispod kore ili u zemlji
- odrasli oblici se javljaju rano u proljeće, obično krajem ožujka ili u travnju
- izgrizaju pupove, pa i koru mlađih grančica → oštećeni pupovi se suše i otpadaju
- u svibnju odlažu jaja pojedinačno u plodiće → jaja su odložena u komoricu koju ženka izbuši rilom, a zatim je zatvori
- u jednom plodu može biti odloženo i više od 40 jaja
- nakon 4 – 10 dana iz jaja izlaze ličinke → razvijaju se u trulim i mumificiranim plodovima, u kojima buše hodnike
- ličinke koje su se razvile iz ranije odloženih jaja završavaju razvoj već krajem srpnja i u kolovozu → potom se spuštaju u tlo gdje se zapredaju u kokon, a kasnije se kukulje i preobraze u odrasle oblike
- odrasli oblici prezime ne napuštajući mjesto preobrazbe
- ličinke nastale iz kasnije odloženih jaja završe razvoj u plodovima, prezime u tlu i kukulje se tek idućeg ljeta
- ličinke nastale iz najkasnije odloženih jaja ne završavaju razvoj, prezime u mumificiranim plodovima te također tek idućeg ljeta daju odrasle oblike, koji se hrane na voćkama prije odlaska na prezimljenje
- dio svrdlaša ima jednu generaciju godišnje, a dio treba za razvoj 2 godine
- suzbijanje se obavlja samo u slučaju jakog napada tretiranjem u rano proljeće, u vrijeme otvaranja pupova, sredstvima na osnovi fosalona, endosulfana, fentiona i dr.

CAENORHINUS AEQUATUS – Mali jabučni svrdlaš
- povremeno nanosi štete jabukama, šljivama, marelicama, breskvama, dunjama, kruškama i drugim voćkama
- proširen je u cijeloj zemlji
- pojavljuje se sredinom travnja, hrani se pupovima, a kasnije napada plodove
- štete na plodovima su slične štetama od jabučnog svrdlaša, no razlikuju se po tome što plodovi oštećeni od jabučnog svrdlaša budu brzo zahvaćeni monilijom i ostaju visjeti na stablu, a plodovi napadnuti od malog jabučnog svrdlaša otpadnu, jer nakon ovipozicije ženka nagrize peteljku
- prezime ličinke u tlu → suzbija se tretiranjem voćaka u vrijeme napada na pupove ili u vrijeme zametanja istim sredstvima kao jabučni svrdlaš  na osnovi fosalona, endosulfana, fentiona i dr.

LEUCOPTERA MALIFOLIELLA – Moljac kružnih mina
- napada najčešće jabuku i krušku i može biti vrlo štetan, jer se kod nas često javlja u velikom broju
- prezimi kukuljica u krošnji voćke, na lišću ili rijetko u tlu
- katkad stvara kokone na plodovima pa se njima širi
- pred cvatnju jabuka započinje let leptira
- oni odlažu jaja na donju stranu pretežno mlađeg vršnog lišća
- razvoj jaja traje 8 – 12 dana
- gusjenica se nakon izlaska iz jajeta odmah ubušuje u list te stvara okruglastu minu dobro vidljivu s lica lista
- mina je slabo prozirna, a dobro se vide koncentrirani krugovi izmeta
- kukulji se obično na naličju lista, u bijelom kokonu
- ima 2 – 4 generacije godišnje

PHYLLONORYCTER BLANCARDELLA – Moljac točkastih mina
- također najčešće napada jabuku i krušku
- povremeno nanosi veće štete
- prezimi u otpalom lišću kao kukuljica
- leptiri se javljaju pred cvatnju jabuka → odlažu jaja na naličje lista
- gusjenice se ubušuju u list i prave minu nepravilnog oblika
- gusjenica izjeda lisno tkivo mjestimice unutar mine pa tako mina postaje točkasta
- mina se u unutrašnjosti skupi i na naličju na mini nastaje uzdužni nabor
- kukulji se u mini
- ima 3 – 5 generacija godišnje

PHYLLONORYCTER CORYLIFOLIELLA – Moljac vrećastih mina
- javlja se nešto rjeđe na različitim vrstama voćaka
- pravi izdignutu i prozirnu minu, najčešće uz žilu lista, sa strane lica lista
- kukulji se u mini

LYONETIA CLERKELLA – Moljac vijugavih mina
- napada krušku, jabuku, trešnje, rjeđe druge vrste voćaka
- prezimi leptir u pukotinama kore ili na drugim zaklonjenim mjestima
- leptiri lete pred cvatnju jabuka i odlažu jaja ispod epiderme na naličju lista
- gusjenice se ubušuju u list i prave vijugavu minu dugu do 10 cm → mina se kasnije neznatno proširuje
- kukulji se u bijelom kokonu razapetom na 2 paralelne niti pričvršćene na suprotnim rubovima lišća ili na drugim mjestima
- ima 3 – 4 generacije godišnje
- rijetko nanosi veće štete

STIGMELLA MALELLA – Patuljasti moljac miner
- napada jabuku
- naročito je čest kod nas te može nanijeti velike štete
- prezimi u tlu
- gusjenica se ubušuje u list i u njemu pravi kratku vijugavu minu (15 – 30 mm)
- mina se prema kraju jače proširuje
- vidljiva je samo s gornje strane lista ili prema svjetlu
- kukulji se u tlu
- ima 3 generacije godišnje

YPONOMEUTA MALINELLUS – Jabučni moljac (& YPONOMEUTA PADELLUS – Šljivin moljac)
- dosta je rijedak štetnik u Hrvatskoj → napada jabuku
- prezimi kao gusjenica prvog stadija u jajnom leglu → nalazi se na granama, a sastoji se od 20 – 80 jaja položenih jedno do drugog poput crijepa na kuću i pokrivenih sivkastom prevlakom  leglo je slično boji kore
- početkom proljeća, kad temperatura prijeđe 14˚C, izlaze gusjenice i počinju se hraniti prvo lisnim pupovima, a zatim lišćem
- organe koje napadaju obavijaju pređom
- razvoj traje do kraja svibnja
- gusjenice žive zajednički u paučinastim gnijezdima – zapretcima koji pod kraj razvoja obuhvaćaju čitave grančice
- u zapretcima se i kukulje u bijelim prozirnim kokonima
- leptiri se javljaju u lipnju i srpnju, katkad i kasnije → odlažu jaja na voćke
- suzbijanje se provodi zimskim prskanjem voćaka uljanim organofosfornim insekticidima → uništavaju gusjenice u jajnim leglima ako se mjera provede kvalitetno
- za vrijeme vegetacije se suzbijanje provodi skidanjem i uništavanjem zapredaka zajedno s gusjenicama i tretiranjem voćaka insekticidima na osnovi klorpirifosmetila, diazinona, diklorvosa te piretroidima
- učinkoviti su i bioinsekticidi na osnovi Bacillus thuringiensis
- važan prirodni neprijatelj je osica Ageniaspis fuscicollis






SYNANTHEDON MYOPAEFORMIS – Jabučni staklokrilac
- važan štetnik plantažnih nasada jabuka, a napada i dunju, šljivu i druge voćke
- posebno su osjetljive sorte jabuka stayman i delišes, a manje jonatan
- leptiri lete od kraja svibnja pa do kraja kolovoza i najviše u srpnju
- često odlažu jaja na stablo na kojem se ženka razvila
- najčešće odlažu jaja na mjesta na kojima je kora ozlijeđena obrezivanjem ili nekim drugim uzrokom
- jaja su odložena pod oštećenu koru najčešće u skupinama po 5 jaja
- gusjenica se ubušuje u drvo praveći plitke bušotine ispod kore → žive hraneći se sokom voćaka, a hrane se i tijekom zime
- štetnik se suzbija preventivno premazivanjem rana fungicidnim sredstvima ili voćarskim voskom, prskanjem voćaka nakon reza bakrenim sredstvima i čišćenjem kore voćaka
- u preventivu pripada izbjegavanje mehaničkih oštećivanja voćaka i suzbijanje jabučne krvave uši jer se u rane koje te uši izazivaju naseljava ovaj štetnik
- kada se štetnik pojavi u većoj mjeri, pristupa se hvatanju odraslih oblika u različite posude s jabučnim sokom ili gnjilim voćem gusjenice
- ta se mjesta mogu premazati ili natopiti (četkama) ili oprskati insekticidima
- upotrebljavaju se fentrotion, diklorvos i neki drugi insekticidi, koji se premazivanjem i u lokaliziranom prskanju zimi primjenjuju u 5 – 10 puta jačoj koncentraciji od uobičajene → prag odluke 100 – 400 gusjenica na 20 voćaka
- pojava leptira se može pratiti i feromonom
- svaka primjena insekticida u vrijeme leta ovog štetnika smanjuje i njegovu pojavu

COSSUS COSSUS – Vrbotoč
- napada deblo i deblje grane raznih vrsta voćaka, a posebno često vrbu, brezu, topolu, brijest i drugo ukrasno drveće
- najradije napada starija stabla debljeg debla
- leptiri lete u lipnju i srpnju, ali samo noću
- odlože više stotina jaja u skupinama u pukotine kore najčešće blizu tla
- ženka često odlaže jaja upravo na stablo iz kojeg se razvila, pa zbog kumuliranja zaraze ono brzo propada
- gusjenice se ubušuju u stablo ili deblju granu
- prvu godinu se zadržavaju uglavnom u kori, a iduće godine prodiru u drvo
- porastom gusjenice i hodnik postaje sve širi → iz njegova otvora ispadaju grizotine i curi biljni sok
- treće godine opet se gusjenica približava izlaznom otvoru gdje se kukulji → katkad se kukulji i izvan hodnika
- suzbija se kao modro sitance → preventivno suzbijanje je moguće u vrijeme izlaska gusjenica iz jaja i u tijeku prvog ljeta, kad gusjenice povremeno izlaze iz svojih bušotina  preporučuju se sredstva s izvjesnim dubinskim djelovanjem da bi se uništile i one gusjenice koje su se već ubušile, a nalaze se još plitko ispod kore, npr. fosfamidon (više nema dozvolu kod nas)
→ uglavnom samo preventivno djeluju sredstva
na osnovi fosalona, diazinona, fentiona, triklorfona te piretroidi
→ kurativno suzbijanje se sastoji u uništenju gusjenice u grani ili deblu  uštrca se sredstvo na osnovi diklorvosa ili drugi insekticid jače volatilnosti u peterostrukoj koncentraciji i rupa se odmah zatvori
ZEUZERA PYRINA – Modro sitance (granotoč)
- napada tanje grane, ali se može naći i u debljim granama, pa i u stablu
- napada gotovo sve vrste voćaka, uključujući i maslinu, nadalje brezu, javor i druge lišćare
- leptiri se pojavljuju u lipnju i srpnju, a lete do jeseni
- odlažu svoja crvenkasto žuta jaja u pukotine kore ili na pupove
- jedna ženka može odložiti oko 1 000 jaja
- gusjenice su heliofilne te se kreću prema svjetlu, dakle prema vrškovima grana i izboja na kojima se nalaze
- tek se tamo ubušuju u tanke grančice, u kojima buše hodnik prema dolje
- gusjenice povremeno izlaze iz bušotine te se ubušuju u novu nešto deblju grančicu
- napadnute se grančice suše na dijelu iznad bušotine
- iduće godine gusjenice se spuštaju sve niže, dolaze i u deblje grane pa i u stablo
- katkad buše hodnik oko stabla (prstenuju stablo), a ako tako napadnu mlađe stablo, ono brzo propada
- izlazni otvor gusjenice često prelazi promjer od 1 cm → kroz njega ispada pilovina
- oko tog otvora plitko ispod kore se nalazi dio hodnika koji se može prstom napipati
- smatra se da gusjenice izlučuju i neke za drveće otrovne tvari
- treće godine se kukulje na samom izlasku iz hodnika, pa nakon izlaska leptira prazne kukuljice vire iz rupe
- nazočnost jedne gusjenice u dvogodišnjoj maslini uzrokuje njeno propadanje
- iako nema mnogo prirodnih neprijatelja (dosta je aktivan djetlić), ipak je prirodna smrtnost utjecajem raznih čimbenika vrlo velika pa iznosi i više od 95 %
- naročito često napada drveće koje trpi od suše i uopće slabije njegovano i održavano drveće
- budući da ženka često odlaže jaja na isto stablo u kojem se razvila, mogu u nekom voćnjaku ili drvoredu pojedina stabla biti jako napadnuta, a ostala stabla biti nezaražena
- preventivno suzbijanje je moguće u vrijeme izlaska gusjenica iz jaja i u tijeku prvog ljeta, kad gusjenice povremeno izlaze iz svojih bušotina → preporučuju se sredstva s izvjesnim dubinskim djelovanjem da bi se uništile i one gusjenice koje su se već ubušile, a nalaze se još plitko ispod kore, npr. fosfamidon (više nema dozvolu kod nas)
- uglavnom samo preventivno djeluju sredstva na osnovi fosalona, diazinona, fentiona, triklorfona te piretroidi
- zbog dugog razdoblja ovipozicije potrebno je tretiranje krošnje više puta ponoviti
- u voćnjacima se u to vrijeme suzbijaju i neki drugi štetnici voćaka (npr. savijači plodova) te se njihovim suzbijanjem sprečava i jača zaraza sitancem
- kurativno suzbijanje se sastoji u uništenju gusjenice u grani ili deblu  uštrca se sredstvo na osnovi diklorvosa ili drugi insekticid jače volatilnosti u peterostrukoj koncentraciji i rupa se odmah zatvori voćarskim voskom
- grane zaražene granotočom ili vrbotočom potrebno je stalno rezati i spaljivati, pri čemu treba paziti da se odreže i dio sa štetnikom
- oba se štetnika mogu prenijeti zaraženim sadnicama
- staro zaraženo drveće treba izvaditi i spaliti, jer je ono izvor zaraze

HEDYA NUBIFERANA – Sivi savijač pupova
- gusjenice savijača pupa i lista se javljaju rano u proljeće, čim počne otvaranje pupova
- uglavnom žive unutar napadnutih organa i malene su, pa se teže zapažaju pa je i to razlog što se njihove štete podcjenjuju
- mlade gusjenice prezime na zaklonjenim mjestima voćke, najčešće uz pupove
- rano u proljeće, krajem ožujka i u travnju, napadaju pupove, mlado lišće i cvjetove te ih izgrizaju
- napadnute organe zapredaju, a katkad se uvlače u pupove
- napadom mogu izazvati deformaciju listova i izboja, a pupovi često izgledaju kao da su oštećeni od mraza
- gusjenice su vrlo živahne
- napada različite vrste voćaka, najčešće jabuku, krušku, dunju, šljivu, trešnju, višnju i marelicu, ali i ukrasno drveće i neke druge biljke
- može se uspješno suzbijati zimskim prskanjem uljnim organofosfornim sredstvima
- također je djelotvorno njihovo suzbijanje u trenutku napada gusjenica primjenom fosalona, klorpirifosmetila, piretroida i nekih regulatora razvoja kukaca
- pragom odluke se najčešće smatra zaraženost 5 – 10 % pregledanih organa ili nalaz više od 4 – 5 gusjenica metodama 100 udaraca

ADOXOPHYES ORANA – Savijač kožice ploda
- savijač kožice ploda ili kapua postoji u našoj zemlji već dulji niz godina → kao štetnik otkriven je prvi put 1964. u okolici Varaždina
- u posljednje vrijeme se uvrstio u najštetnije savijače nekih plantaža
- jaki napadi pojavili su se uglavnom u plantažnim voćnjacima u kojima su se provodile intenzivne, katkad i pretjerane mjere zaštite, uz primjenu univerzalnih insekticida
- najčešće napada jabuke i kruške, no može oštećivati i šljive, breskve, kajsije i neke druge vrste voća
- prezimi mlada gusjenica drugog ili trećeg stadija na voćkama, najčešće iza zapredenog lišća, ispod ljusaka pupova, ispod kore ili u pukotinama kore
- u travnju i svibnju napada pupove → na njima pravi štete slične štetama od savijača pupova, a kasnije izgriza lišće koje zapreda, naročito lišće na vrškovima izboja
- za topla i suha vremena može već napasti i plodove, na kojima izgriza manje ili veće, ali uvijek samo plitke udubine → kasnije postanu plutaste ili za vlažna vremena gnjiju
- kukulji se u napadnutim organima → stadij kukuljice traje 10 – 15 dana
- leptiri ove prezimjele generacije lete u drugoj polovici svibnja i u lipnju
- ženke odlažu 30 – 100 jaja zbijenih zajedno u jajno leglo sjajno žute boje, uglavnom na lišću voćaka
- gusjenice ove prve, tj. ljetne generacije, napadaju lišće na vrhovima izboja, a naročito plodove, na kojima se nalaze od lipnja do početka kolovoza
- štete su tipične i po njima se najlakše prepoznaje prisutnost štetnika
- gusjenica izgriza kožicu ploda, najčešće počev od peteljke ili tamo gdje se ploda dotiče neki drugi dio biljke
- često zapredaju lišće uz plod
- izgrizena površina ploda je neptravilna oblika i često višestruko razgranata → kasnije oplutavi
- leptiri ljetne generacije lete u srpnju i kolovozu → ta generacija leptira odlaže jaja na plodove, na kojima također veće štete mogu napraviti male gusjenice prije odlaska na prezimljenje tijekom kolovoza, rujna i listopada
- tragovi njihove ishrane se vide u obliku sitnih grizotina, koje se međusobno ne spajaju → gusjenice te generacije mogu nastaviti oštećivanje i nakon berbe u skladištu ako su ubrane zajedno s plodovima
- jaja i gusjenice savijača kožice ploda napadaju razni paraziti, pretežno ose najeznice pa je u primjeni insekticida važno poštediti te parazite → naročito je djelotvoran jajni parazit – osica Trichograma
- parazitirana jaja se prepoznaju po tome što su sasvim crna, a nezaražena su jaja žutozelene boje
- radi jakog utjecaja parazita na brojnost ovog štetnika u ekstenzivno zaštićivanim voćnjacima njegova pojava nije velika, već se jače javlja u plantažama u kojima se primjenom nedovoljno selektivnih insekticida znatnije smanjio broj parazita
- tijekom zime razne vrste ptica se hrane gusjenicama ovog savijača
- zimskim prskanjem voćaka uljanim organofosfornim insekticidima smanjuje se uvelike i napad savijača kožice ploda jer se uništava dio gusjenica koje prezimljuju na voćkama
- najvažniji rok suzbijanja je u vrijeme izlaska gusjenica s mjesta prezimljenja, dakle rano u proljeće
- jedna mogućnost utvrđivanja kretanja gusjenica je stavljanje ljepljivih pojasa oko grana za što može poslužiti i obična izolirna vrpca okrenuta ljepljivim dijelom prema van
- ako se propusti taj rok, treba pratiti let leptira (pomoću feromona Adoxomone) i suzbijanje provesti u vrijeme izlaska iz jaja gusjenica ljetne generacije → u 2. polovici lipnja i početkom srpnja  u to vrijeme se često suzbijaju jabučni ili šljivin savijač pa se time istovremeno suzbija i kapua
- ako je potrebno samo suzbijanje kapue provesti će se tretiranje jednim od brojnih dopuštenih organofosfornih insekticida ili piretroida, no preporučuju se ekološki prihvatljiviji regulatori razvoja kukaca i bioineskticidi na osnovi Bacillus thuringiensis kurstaki (B.t.k.)
- za uspjeh je potrebno temeljito tretiranje što većom količinom škropiva
- u slučaju produljenog leta ljetne generacije potrebno je nakon 15 dana ponoviti tretiranje
- pragom odluke, tj. onim intenzitetom napada kod kojeg treba provesti suzbijanje, smatra se nalaz 5 – 10 gusjenica kapue na 100 grana (utvrđeno metodom udaraca) prije cvatnje, 2 – 5 gusjenica na 100 grana u toku ljeta odn. 1 – 3 % oštećenih plodova
- osim utvrđivanja intenziteta pojave gusjenica može se vrlo dobro pratiti brojnost leptira kapue ulovom na lovne lampe, i to naročito na lampe s UV svjetlom, ali u novije vrijeme se to čini uz pomoć feromona






ARCHIPS ROSANA – Ružin savijač
- proširena vrsta savijača u svim našim krajevima
- slično savijaču kožice ploda i toj je vrsti značenje poraslo u zadnjih desetak godina
- napada osim jabuke i kruške i trešnju i razno drugo drveće, grmlje, cvijeće i druge zeljaste biljke
- prezimi na voćkama u jajnom leglu koje sadrži prosječno na pedesetak jaja
- nešto kasnije od savijača pupa i lista, no ipak još tijekom travnja, gusjenice napadaju lisne i cvjetne pupove u koje često prodiru, a kasnije oštećuju lišće i cvjetove
- rado se uvlače u cvjetove i izgrizaju ih iznutra
- obično povezuju pređom izgrizene dijelove biljke → gusjenica savija list u obliku cigare te se uvlači u njega
- na početku se hrane samo parenhimom lista, a kasnije i ostalim lisnim dijelovima
- može napasti i tek začete plodiće na kojima izgriza kožicu slično kao savijač kožice ploda
- često povezuje plodiće s lišćem
- izgrizeni dio kožice oplutavi što je uzrok deformaciji ploda u njegovu daljnjem razvoju
- razvoj gusjenica traje 1 – 2 mjeseca → za to vrijeme se gusjenice češće premještaju te napadaju različite organe
- kukulji se između lišća, najčešće na suhom listu koji je pređom pričvršćen uz nekoliko zelenih listova
- kukuljenje se obično odvija u svibnju ili lipnju, a leptiri se pojavljuju od sredine tog mjeseca pa sve do kolovoza
- leptiri odlažu jaja na kori grana gdje i ona prezime
- ima jednu generaciju godišnje
- napadaju ga brojni prirodni neprijatelji, a naročito veliku ulogu ima jajni parazit osica Trichogramma cacoeciae
- zimsko uništavanje jajnih legala ne može se provesti sa zadovoljavajućim uspjehom jer su jajna legla prekrivena smolastom tvari nepropusnom za insekticide
- smatra se da nalaz jednog ili više legla po voćki upućuje na veću opasnost od gusjenica
- suzbijanje ružina savijača provodi se u početku pojave gusjenica, odn. prije otvaranja cvjetnih pupova, a u voćaka koje rano cvatu, odmah nakon cvatnje
- upotreba insekticida se smatra opravdanom kad se na 100 cvjetnih pupova (pregleda se 2 – 4 pupoa po voćki nađe 5 – 10 gusjenica
- važno je tretiranje provesti prije izletanja iz jaja parazitske osice T. cacoeciae da se toj osici ne bi štetilo
- jaja koja sadrže ovog parazita se prepoznaju po crnoj boji
- pri izboru insekticida treba voditi računa da oni budu što selekticniji, kao što su fosalon, klorpirifosmetil, triklorfon ili regulatori razvoja kukaca i bioinsekticidi
- veliku ulogu u smanjenju brojnosti populacije ružina savijača imaju ptice, pa se preporučuje postavljanje njihovih zimovališta u voćnjake



CYDIA POMONELLA – Jabučni savijač
- smatra se najvažnijim štetnikom jabuka i krušaka u plantažnim i u većini drugih nasada
- osim tih voćaka napada i orah i dunju, a rijetko druge vrste
- u plantažama jabuka i krušaka protiv tog štetnika redovito se provode 2 – 3 pa do 7 tretiranja godišnje, pa se tako najveći dio mjera suzbijanja štetnika odnosi na tu vrstu
- dio ranije napadnutih plodova otpada, a kasnije napadnuti plodovi zbog "crvljivosti" imaju znatno smanjenu vrijednost
- zaražene plodove često zahvaća monilija
- tolerira se zaraza do 1 – 2 %, iako mnogi smatraju i takav postotak zaraze nedopustivim pa se provode mjere zaštite da bi se spustio udio zaraženih plodova ispod 0.5 %
- treba spomenuti da prisutnost gusjenice jabučnog savijača u plodovima ne jamči (kako to neki smatraju) da insekticidi nisu uopće korišteni, tj. da je to proizvod ekološke proizvodnje
- plodovi mogu biti "crvljivi" i ako je insekticid primijenjen prerano, a što je posebno opasno, i ako je insekticid primijenjen prekasno u odnosu na optimalni rok (ubušivanje gusjenica u plodove)
- jabučni savijač je isključivo tehnološki štetnik pa njegova prisutnost ne oštećuje organe važne za život voćke nego isključivo plodove
- suzbijanje jabučnog savijača je glavni razlog velikog utroška kemijskog insekticida u voćnjacima i time opasnosti od nedozvoljenih ostataka na plodovima i onečišćenja okoliša insekticidima → postalo je prijeko potrebno smanjiti broj tretiranja protiv ovog štetnika na mogući minimum
- treba organizirati prognozu pojave i signalizaciju rokova suzbijanja jabučnog savijača u svakoj plantaži jabuka i krušaka, a posebnu pažnju treba posvetiti izboru insekticida sa što manjim negativnim potpratnim djelovanje na prirodne neprijatelje i dr.
- zbog većeg broja potrebnih tretiranja, za suzbijanje ovog štetnika treba više nego do sada primjenjivati biotehničke insekticide (regulatore razvoja kukaca) i uvoditi biološku metodu primjenom ekološki povoljnih bioinsekticida na bazi B. thuringiensis ili virusa granuloze (Carpovirusine) ili jajnih parazita iz roda Trichogramma
- u određenim uvjetima treba koristiti lovne pojase i tako smanjiti zarazu
- u većem broju naših plantažnih nasada, uz pomoć savjetodavne službe, se već provodi suvremena zaštita od jabučnog savijača na načelima integrirane zaštite bilja
- prezimi odrasla gusjenica u eliptičnom kokonu ispod kore i u raznim pukotinama na deblu i debljim granama
- u travnju se kukulji na mjestima prezimljnja
- izletanje leptira, u pravilu, počinje krajem travnja, u svibnju je mnogo intenzivnije, a traje sve do kraja lipnja
- zbog zatopljenja u posljednjih nekoliko godina leptiri su se kod nas pojavili već u zadnjoj dekadi travnja
- mužjaci se javljaju prije ženki → protandrija
- leptiri lete u sumrak, a kopuliraju kad je temperatura viša od 15˚C te uskoro počinju odlagati jaja na lišće, plodove i grančice
- let prestaje ako temperatura padne ispod 12˚C, najjači je između 20 i 24˚C, a prestaje pri 32˚C
- inkubacija traje 7 – 14 dana
- čim izađu iz jaja, gusjenice se ubušuju u plodove, obično kod čaške ili na mjestu gdje se dodiruju plod s listom ili dva ploda međusobno
- buši hodnik do jezgre te izgriza sjemenke → hodnici su puni izmeta
- napadnuti plodovi otpadaju
- razvoj gusjenice traje oko 20 dana → odrasla gusjenica napušta plod te odlazi u razne pukotine na deblu i granama, gdje se zapreda i kukulji
- nakon desetak dana se javlja leptir koji leti od polovice srpnja do polovice kolovoza, odlaže jaja na plodove, a gusjenice se ubušuju u tada već skoro zrele plodove → isprva samo površinski oštećuju plod, a zatim se ubušuju dublje do jezgre  kroz otvor izbacuju izmet
- u vrijeme zriobe, gusjenice izlaze i plodova i odlaze na mjesta gdje prezimljuju → dio gusjenica ostane za vrijeme berbe u plodovima te bude zajedno s njima donesen u skladišta, gdje gusjenice pronalaze skrovita mjesta za prezimljenje
- ima u Hrvatskoj redovito dvije generacije godišnje
o ZAŠTITA OD JABUČNOG SAVIJAČA
- smanjenje brojnosti ovog štetnika može se postići tako da se u vrijeme kad gusjenice prve ili druge generacije odlaze na kukuljenje odn. prezimljenje stavljaju lovni pojasevi od valovite ljepenke na debla u koja se gusjenice zavuku
- svakih deset dana ljeti (nakon deset dana treba staviti novi pojas), odn. krajem jeseni, skidaju se lovni pojasevi i u njima, najčešće spaljivanjem, uništavaju se gusjenice i kukuljice
- ti lovni pojasevi mogu biti impregnirani nekim insekticidom ili betanaftolom koji ubija gusjenice pa se tada ne moraju skidati radi uništavanja štetnika u njima
- lovni pojasevi se inače koriste i za prikupljanje savijača radi njihova promatranja da bi se odredila potreba za tretiranjem i najpovoljniji rok tretiranja
- stavljanje lovnog pojasa na svako stablo pridonijet će smanjenju zaraze, a u nekim slučajevima (primjerice u ekstenzivnim voćnjacima rastresitog tipa) može zamijeniti primjenu insekticida
- potrebno je prije početka izletanja leptira (od onih gusjenica koje su se zaprele u skladištima) uništiti gusjenice na ambalaži i u skladištima ili spriječiti izletanje leptira iz njih (mreže na prozorima, tretiranje zidova diklorvosom i sl.)
- nezrele plodove koji su otpali i u kojima se nalazi gusjenica treba skupiti i uništiti
- prije primjene insekticida treba prvo utvrditi potrebu tretiranja, zatim rok prvog i prema potrebi ostalih tretiranja (nešto drugačija pravila vrijede za suzbijanje feromonima)
- uz primjenu u optimalnim rokovima u novopodignutim ili izoliranim voćnjacima ne bi trebalo više od 2 – 3 tretiranja godišnje
- no preduvjet je poznavanje intenziteta napada i praga odluke
- u nekim godinama jasno je odvojen let leptira prve i druge generacije, a u nekim se godinama letovi isprepliću, pa se leptiri javljaju gotovo kontinuirano od kraja travnja do rujna
- za ocjenu zahtijeva li određena gustoća populacije suzbijanje ili ne, najbolje je istim metodama pratiti brojnost savijača u nekom nasadu kroz više godina te na osnovi iskustva iz prošlih godina određivati potrebu za suzbijanjem → ovisi o rodnosti
- gustoća populacije se može odrediti brojnošću gusjenica u uvijek istom broju lovnih pojaseva ili brojnošću leptira ulovljenih na uvijek istom broju ferotrapova smještenih na stalnim mjestima → za orijentaciju može poslužiti i zaraženost plodova prethodne godine
- broj gusjenica u lovnim pojasevima omogućuje prognozu jačine napada → smatra se da će prag tolerancije od 1 % biti dostignut ako se u 40 pojaseva nađe 7 gusjenica na svakih 100 plodova po stablu
- točnije je na osnovi broja gusjenica skupljenih u lovnim pojasevima između prve i druge generacije, dakle krajem lipnja i srpnja svakih 10 dana, predvidjeti jačinu druge generacije odn. utvrditi uspjeh suzbijanja prve generacije → smatra se da će prag tolerancije od 1 % kod druge generacije biti dosegnut ako se na svakih 100 plodova, koliko prosječno nosi jedno stablo, nađe 1 kukuljica (puna ili prazna) na 40 lovnih pojaseva
- kod nas se smatra da je u velikim plantažnim nasadima prag odluke 5 leptira po ferotrapu
- nakon što se utvrdi potreba suzbijanja, treba odrediti optimalne rokove zaštite (tretiranja) → ti se rokovi ne mogu točno odrediti bez praćenja pojave i leta leptira jabučnog savijača  provodi se u Hrvatskoj u većini nasada
- prvo suzbijanje savijača u okolici Zagreba potrebno je najčešće krajem prve dekade lipnja ili sredinom lipnja → leptiri se počinju javljati najčešće između 8. i 22. svibnja, a masovno se pojave u prvoj dekadi lipnja
- tretiranje treba obično ponoviti čim prestane djelovanje insekticida → za 10 – 14 dana
- krajem lipnja u okolici Zagreba završava let prve generacije leptira
- pojava druge generacije oscilira mnogo jače, počinje sredinom srpnja, a završava sredinom kolovoza
- bez praćenja dinamike leta još je teže odrediti optimalni rok tretiranja za ovu generaciju, a najčešći je u prvim danima kolovoza
- nešto točnije mogu se rokovi suzbijanja signalizirati na temelju praćenja srednje dnevne temperature od 1. ožujka svake godine → uzima se u obzir samo efektivna srednja dnevna temperatura viša od 10˚C te se zbrajaju vrijednosti iznad te temperature  kad tako zbrojena suma temperatura prijeđe 80 – 100˚C može se očekivati prva pojava leptira
- prvo tretiranje biotehničkim insekticidima obavlja se kad tako izračunata suma efektivnih temperatura dosegne 200 – 250˚C, a kemijskim insekticidima kad suma dosegne 300 – 350˚C
- prava prognoza i signalizacija jabučnog savijača kakvu treba voditi svaki plantažni nasad temelji se na praćenju leta leptira s pomoću feromona (sekusualni mirisi ženki), koji su gotovo potpuno zamijenili ranije korištene lovne svjetiljke
- jedan od najstarijih feromona koriptenih kod nas je Codlemone
- feromoni se obično nalaze u kapsulama koje se stavljaju u ferotrapove → najčešće su kartonske kućice premazane iznutra nesušivim ljepilom u koje se stavlja feromon koji privuče mužjake savijača, a oni se, zatim, uhvate na ljepljivoj površini
- za praćenje jabučnog savijača u nasad velik 2 ha treba razmjestiti najmanje 5 ferotrapova
- u ferotrapove se love uglavnom samo mužjaci jabučnog savijača, pa je lako razvrstavati i brojiti ulovljeni materijal
- skupljeni materijal se pregleda i izbroje se leptiri jabučnog savijača → svakodnevnim bilježenjem broja ulovljenih leptira može se točno odrediti kad će nastupiti izlazak gusjenica iz jaja, što je obično nekoliko dana nakon utvrđenog masovnog leta leptira savijača i tada je upravo rok za prvo tretiranje
- ako se let nastavlja i nakon masovne pojave i dosta je intenzivan, provodi se drugo tretiranje, a samo vrlo rijetko bit će potrebno i treće tretiranje protiv prve generacije savijača
- let leptira nije u potpunoj korelaciji s izlaskom gusjenica iz jaja i njihovim napadom na plodove jer o konkretnim uvjetima temperature ovisi intenzitet odlaganja jaja, trajanje inkubacije, itd.
- u vrijeme berbe se stave na jako zaražena stabla lovni pojasevi koji se početkom zime skinu i zajedno s gusjenicama koje su se u njima zaklonile stave u kaveze
- žičani kavezi se nalaze na nogarima u visini krošnje i smješteni su u nasadu
- mogu se koristiti i posebni manji kavezi pričvršćeni na grane → u tim kavezima može se u proljeće pratiti izlazak leptira savijača i usporediti ga s dinamikom leta u slobodnoj prirodi
- za praćenje druge generacije gusjenice se skupe stavljanjem lovnih pojaseva na zaražena stabla u lipnju
- pojaseve treba skidati svakih 10 dana, jer stadij kukuljice traje najmanje 10 dana
- izašle leptire nađene u kopulaciji ili posebno mužjake i posebno ženke vadi se iz kaveza i stavlja u izolatore od tila smještene na granama jabuke koje nose plodove → na te plodove će ženke odlagati jaja pa će se moći pratiti intenzitet ovipozicije i utvrditi početak ubušivanja gusjenica u plodove
- populacija savijača može se smanjiti primjenom bioloških, biotehničkih i kemijskih insekticida
- jabučni savijač ima mnogo prirodnih neprijatelja → brojne vrste parazitskih osica, posebice jajni paraziti iz roda Trichogramma, te grabežljivci poput zlatooke, stjenica, nekih vrsta kornjaša itd.
- moguće je i biološko suzbijanje jabučnog savijača
- u nekim zamljama postoje poduzeća koja se bave uzgojem parazitskih osica roda Trichogramma, a potom se te osice prodaju i ispuštaju u voćnjake te se time smanjuje brojnost jabučnog savijača
- mjestimice se primjenjuju i bioinsekticidi na bazi B. thuringiensis
- u biološko suzbijanje se ubraja i mogućnost primjene naturalita i biotehničkih insekticida za suzbijanje jabučnog savijača
- BIOTEHNIČKE METODE → primjena feromona metodom "privuci i ubij" ili metodom zbunjivanja
- vješanjem većeg broja ferotrapova s tim feromonom može se znatnije smanjiti broj mužjaka u nasadu ako nema doleta sa strane
- ferotrapovi koji se koriste za suzbijanje mogu, umjesto ljepila, imati površine tretirane insekticidom
- u svijetu se sve više koristi i metoda zbunjivanja mužjaka → "oblaci" mirisa ženki zbunjuju mužjake koji ne mogu pronaći ženke pa one ostanu neoplođene (neoplođena jaja su sterilna)
- regulatori razvoja kukaca → inhibitori tvorbe hitina na osnovi heksaflumurona, teflubenzurona, diflubenzurona, lufenruona koje treba primijeniti u početku izlaska gusjenica iz jaja
- KEMIJSKI INSEKTICIDI → samo ako se ne mogu primijeniti navedeni toksikološki i ekološki prihvatljiviji načini zaštite
→ vrlo dobro djeluju insekticidi na bazi klorpirifosmetila,
fosalona, fentiona, diazinona, triklorfona, mnogi piretroidi (alfacipermetrin, cipermetrin, deltametrin)
→ za prva tretiranja je bolje uzimati insekticide duljeg rezidualnog djelovanja, a za zadnje, ovisno o datumu berbe, insekticide odgovarajuće kraće karence
→ da bi se poštedjela fauna prirodnih neprijatelja treba umjesto univerzalnih insekticida primjenjivati selektivnije insekticide
- jedini dugoročno uspješni, ekološki i ekonomski prihvatljivi način zaštite od jabučnog savijača je kombinacija svih spomenutih mogućnosti na načelima integrirane zaštite bilja

LOXOSTEGA STICTICALIS – Mećavka (metlica)
- tipičan je periodični štetnik → nakon niza godina, u kojima se uopće ne zapaža, dolazi godina vrlo jakog napada
- progradacija mećavke otpočela je u 2000. g. u Ukrajini, pa bi se u prvim godinama trećeg milenija mogla očekivati jača pojava i u Hrvatskoj, osobito u istočnim područjima
- prezime odrasle gusjenice u tlu → odmah se u proljeće kukulje
- kad srednje dnevne temperature prijeđu 15 – 17˚C, pojavljuju se leptiri → početkom svibnja
- leptiri uz pomoć vjetra mogu preletjeti stotine kilometara
- ženke odlažu 400 – 600 jaja u manjim skupinama na razne kulture i korove, vrlo često na lucerišta
- nakon 4 – 6 dana izlaze gusjenice → razvoj traje 2 – 3 tjedna
- gusjenice te generacije štete u drugoj polovici svibnja i prvoj polovici lipnja, a zatim se kukulje i daju leptire prve generacije (leptiri prethodne generacije pripadaju trećoj prošlogodišnjoj generacije jer se generacije broje od jajeta do odraslog)
- leptiri prve generacije lete krajem lipnja i početkom srpnja → ženke odlažu jaja te se razvoj, samo nešto ubrzaniji, ponavlja
- gusjenice druge generacije nanose štete u srpnju
- leptiri druge generacije lete u 2. polovici kolovoza ili u rujnu → daju jaja i gusjenice treće generacije, koje prezime
- štete od gusjenica te generacije nastaju u rujnu
- leptire privlači svjetlo, oko kojeg se roje, pa se mogu utvrditi i lovnim svjetiljkama
- štetnik je izrazito polifagan, te se hrani brojnim vrstama bilja
- kad sve požderu gusjenice masovno traže hranu i iza sebe ostavljaju opustošena polja, kao nakon požara
- kao žarišta se mogu smatrati lucerišta i zakorovljene površine
- na brojnost jako utječu vremenske prilike → pogoduje 20 – 40 mm oborina i što više temperature (optimum 25˚C) u vrijeme rojenja
- pragom odluke se smatra 3 – 5 gusjenica po biljci s krupnijim lišćem, odn. 20 gusjenica na m2
- smanjenje brojnosti korova nepovoljno utječe na pojavu metlice
- česta košnja lucerišta i ostalih krmnih kultura smanjuje brojnost gusjenica, pogotovo ako se kosi u vrijeme razvoja prvih stadija štetnika
- zimsko duboko oranje uništava dio kokona u kojima prezimljuju gusjenice
- biološki insekticidi na bazi B. thuringiensis kurstaki uzrokuju polagano ugibanje gusjenica te one ubrzo nakon tretiranja prestaju činiti štete → preporučuju se prvenstveno bioinsekticidi
- od kemijskih insekticida su djelotvorni triklorfon, foksim, klorpirifosetil

OPEROPHTERA BRUMATA – Mali mrazovac
- čest štetnik trešnje, jabuke, kruške i drugih vrsta voćaka, te lipe, breze i drugog ukrasnog drveća
- češće se javlja u rastresitom tipu voćnjaka, posebice blizu šuma
- periodični je štetnik
- odlikuje se izraženim spolnim dimorfizmom
- prezime jaja na voćkama u skupinama od 5 – 50 jaja
- u proljeće izlaze iz jaja gusjenice → izgrizaju pupove, mlado lišće i cvjetove, koje opredaju nitima
- kasnije napadaju i starije lišće voćaka, a kod trešnje oštećuju i plodiće
- na lišću prave velike rupe nepravilna oblika, a mogu prouzročiti i golobrst
- plodićima trešnje izgrizaju meso sve do koštice
- gusjenice završavaju razvoj krajem svibnja → po nitima se spuštaju na tlo, gdje se kukulje  stadij kukuljice traje 3 – 4 mjeseca
- nastupom prvih mrazeva kasno u jesen javljaju se leptiri koji se nalaze na voćkama do prosinca
- ženke se penju po deblu i tako dolaze u krošnju, a mužjaci lete i traže ženke radi kopulacije → u malim voćnjacima je suzbijanje moguće stavljanjem ljepljivih pojaseva oko debla na koje se zalijepe ženke
- ti pojasevi se sastoje od papira ili plastike premazane lijepkom, a stavljaju se u listopadu
- lijepak na pojasu treba ostati ljepljiv 2 mjeseca, inače se treba obnavljati
- obradom tla tijekom ljeta oko stabla mogu se uništiti kukuljice u tlu ili spriječiti izlazak leptira iz njih
- zimskim prskanjem uljanim organofosfornim sredstvima ili mineralnim uljima uništavaju se jaja mrazovca ako su dobro oprskani vršni dijelovi na koje su najčešće odložena jaja
- na početku jačeg napada gusjenice se suzbijaju tretiranjem biološkim ili biotehničkim insekticidima te kemijskim insekticidima na osnovi klorpirifosmetila, fosalona, piretroidima
- orijentacijskim pragom odluke za suzbijanje se smatra 10 % zaraženih cvjetova

ERANNIS DEFOLIARIA – Veliki mrazovac
- u Hrvatskoj je manje raširen od malog mrazovca
- napada gotovo sve vrste voćaka, hrast, lipu, brezu i drugo ukrasno drveće
- također postoji spolni dimorfizam
- prezime u stadiju jaja
- gusjenice se javljaju od travnja, praveći štete slične štetama od malog marazovca, samo što ne zapredaju nitima napadnute biljne dijelove
- početkom srpnja se kukulje u tlu
- leptiri se pojavljuju nešto ranije od leptira malog mrazovca, tj. u listopadu
- suzbijaju se kao i mali mrazovac

CERATITIS CAPITATA – Mediteranska voćna muha
- karantenski štetnik naveden na listi A2 za Hrvatsku
- napada oko 200 biljnih vrsta, najradije breskvu, marelicu, krušku, jabuku, agrume, kivi, smokvu, kaki, čak i rajčicu itd.
- pojavi ovog štetnika pogoduju područja u kojima su zastupljene razne kulture nejednakih termina zriobe plodova, pa stalno nalazi razne kulture nejednakih termina zriobe plodova, pa stalno nalazi razne poluzrele plodove koje može zaraziti
- u posljednje vrijeme raste njena štetnost u Hrvatskoj, posebice na agrumima
- prezime kukuljice u tlu ili odrasli oblici na zaklonjenijim toplijim mjestima
- prve muhe se javljaju krajem svibnja → odlažu više stotina jaja i to u plodove u skupinama od po 10 – 20 jaja
- za odlaganje traže plodove što bliže njihovoj zrelosti
- za 2 – 3 dana izađu ličinke i ulaze dublje u plod → u zelenom nezrelom plodu se ne mogu hraniti
- nakon 9 – 15 dana ličinka završava razvoj i kukulji se u tlu
- za 10 – 20 dana izlazi nova generacija muha pa se životni ciklus ponavlja
- voćna muha kod nas ima veći broj generacija godišnje, najčešće 4 – 5 generacija
- u plodovima se zadržavaju blizu površine pa se pipanjem mogu ustanoviti mekanija mjesta gdje se nalaze ličinke
- optimalna temperatura za razvoj voćne muhe je oko 32˚C, donja granica razvoja je 9˚C, a gornja granica 38˚C
- tek temperature od 18.3˚C omogućuju ženkama odlaganje fertilnih jaja
- voćnu muhu napada veći broj parazita, koje se još nije uspjelo iskoristiti za šire suzbijanje ovog štetnika
o ZAŠTITA
- pojava i let voćne muhe se prati žutim ljepljivim pločama ili lovnim posudama u kojima se nalaze hidrolizirani proteini, ulje od angelike, razni sintetski atraktanti uz dodatak insekticida, da bi se ubio svaki privučen primjerak muhe
- često se u istom voćnjaku koriste i vizualni i olfaktorni mamci
- započinje i primjena sintetiziranih feromona muhe
- mamci se koriste radi utvrđivanja prisutnosti i intenziteta pojave tog štetnika, a i za utvrđivanje optimalnih rokova suzbijanja, uglavnom prve generacije, jer se pojava ostalih generacija obično preklapa
- zaraza voćnom muhom može se smanjiti i skupljanjem i uništavanjem plodova zaraženih tim štetnikom što se smatra jednom od najvažnijih mjera zaštite, posebice u manjim objektima
- mediteranska voćna muha se može uspješno uzgajati u laboratoriju pa se često koristi u proizvodnji prirodnih neprijatelja drugih štetnika
- suzbijanje se obavlja tretiranjem cijelog nasada koji želimo štiti, a eventualno i okolnih biljaka koje napada taj štetnik, insekticidima na bazi fentiona, malationa, dimetoata, triklorfona, pirimifosmetila i dr.
- bolje je i protiv ovog štetnika primijeniti metodu lokaliziranog tretiranja, tj. tretirati samo dijelove nasada insekticidima kojima je dodan atraktant → time se smanjuju onečišćenje okoliša i plodova te troškovi suzbijanja
- koncentracija navedenih insekticida se obično nešto poveća i dodaje atraktant, npr. hidrolizirani protein Buminal → tretiraju se samo dijelovi krošnje okrenuti prema jugu
- tretiranje se ponavlja tijekom godine, ovisno o jačini napada štetnika i postojanju plodova prikladnih za njegov napad
- od insekticida se koriste insekticidi duljeg rezidualnog djelovanja
- pri svakoj primjeni insekticida protiv voćne muhe treba naročitu pažnju obratiti na pridržavanje karenci, odn. na izbor insekticida koji udovoljavaju karenci u odnosu na zriobu i berbu tretiranih plodova

PANONYCHUS ULMI – Voćni crveni pauk
- proširen je u Hrvatskoj u većini voćnjaka jabuka, ali i nekih drugih vrsta voćaka te u nekim vinogorjima
- u osamdesetim godinama na plantažama jabuka u Hrvatskoj suzbijan je voćni crveni pauk od 1 – 5 puta godišnje, a na nekim plantažama bresaka provođeno je suzbijanje do 3 puta
- usprkos zaštite zabilježene su štete u nekim plantažama → od tada se brojnost populacije voćnog crvenog pauka općenito smanjuje te se može ustvrditi da ovaj štetnik postaje problemom samo tamo gdje je izazvan nekom pogrešnom mjerom
- o uzrocima jakih oscilacija u pojavi crvenih pauka postoji više teorija
- smatra se da intenzivna kemijska zaštita od drugih štetnika, ali i od bolesti, uništava ili ometa prirodne neprijatelje crvenih pauka
- brojni su prirodni neprijatelji, od kojih se naročito ističu grabežljive grinje roda Typhlodromus, neke stjenice, božje ovčice i tripsi, važan regulator dinamike pojave crvenih pauka
- izrazito negativno djelovanje na prirodne neprijatelje svojevremeno je bilo utvrđeno za DDT, paration, karbaril i mnoge druge univerzalne insekticide te za kaptan i neke druge ditiokarbamate – fungicide
- dokazano je da DDT, paration i karbaril od insekticida, a kaptan i TMTD od fungicida (a vjerojatno i neki drugi pesticidi) stimuliraju ovipoziciju, smanjuju smrtnost, produljuju život, uopće povećavaju biotički potencijal crvenih pauka → Chaboussou efekt
- i brza pojava razistentnosti crvenih pauka na niz pesticida, naročito na najčešće korištene organofosforne insekticide smatra se jednim od uzoraka učestalih masovnih pojava crvenih pauka
- zbog mnogo češće primjene fungicida u nasadima voćaka i vinove loze, već i njihov manji utjecaj na populaciju crvenog pauka može znatno utjecati na njihovu pojavu
- biotehnički insekticidi (regulatori razvoja kukaca) i specifični akaricidi, a posebice bioinsekticidi, selektivni su te ne forsiraju razvoj crvenog pauka
- prezimi u stadiju zimskih jaja, prema čemu se razlikuje od ostalih crvenih paukova i grinja šiškarica, koji prezimljuju kao odrasli oblici
- na vinovoj lozi najviše ih se nalazi na dvogodišnjem drvetu, manje na jednogodišnjem, a još manje na starijem drvetu
- na voćkama su jaja položena oko pupova jednogodišnjih i dvogodišnjih grančica
- jaja se često nalaze u velikim skupinama pa se iz daljine nazire crvena boja pojedinih dijelova zaraženih biljaka
- krajem ožujka i u travnju počinje izlazak ličinki iz jaja, obično nekoliko prije otvaranja pupova, pa dio prvoizašlih ličinki ugiba zbog nedostatka hrane
- što je razlika između pojave prvih ličinki i početka listanja veća, to je smrtnost veća
- izlazak iz jaj dosta je razvučen te može trajati 20 – 30 dana
- ličinke odmah odlaze na prvo lišće i sišu na naličju
- za vrijeme razvoja prolaze kroz 3 stadija nakon kojih slijedi po jedan stadij nimfe koja miruje → ličinka završava razvoj njačešće za 7 – 10 dana
- nakon 1 – 4 dana ženke počinju odlagati ljetna jaja na naličje lišća
- stadij jaja traje 5 – 11 i više dana
- vrsta ima 6 – 7 generacija godišnje
- generacije se isprepliću pa se istovremeno nalaze ljetna jaja, ličinke, nimfe i odrasli oblici
- na brojnost i dinamiku populacije voćnog crvenog pauka utječe mnogo čimbenika → više temperature (do 22˚C) povoljno utječu na razvoj, a optimalna je relativna vlaga zraka 60 – 75 %
- kiša uglavnom ne ometa razvoj jer se pauci većinom nalaze na naličju lišća
- vjetar jači od 1.5 m/sek pridonosi njihovu širenju
- svjetlo utječe povoljno pa se na dobro osvijetljenim biljkama nalazi više pauka, vjerojatno i zbog većeg sadržaja asimilata u lišću
- povećani sadržaj dušika u lišću najčešće povoljno djeluje na ovog štetnika → homogena gnojidba, bez pretjeranih količina dušika, nepovoljno utječe na brojnost paukova
- smatra se da se voćni crveni pauk ne može prenamnožiti pri omjeru grabežljivih grinja i crvenih pauka manjem od 1:10
- obično je najjači napad posljednjih generacija
- što je napad raniji, štete su veće
- najveće štete nastaju u vrijeme kretanja voćaka i loze → povećava se koncentracija paukova na relativno maloj površini pa se nalaze ne samo na naličju nego i na licu lista
- na napadnom lišću se prvo vide žućkaste točkice koje ubrzo poprimaju ljubičasto-crvenkastu ili ljubičasto-smeđu boju, a najčešće su koncentrirane uz žile → te se pjege spajaju i list se suši
- sisanjem pauci uzrokuju raspadanje klorofilnih zrnaca i koagulaciju protoplazme u ubodenim stanicama, zbog čega se pojavljuju te točkice
- kasnije napadnuto tkivo nekrotizira → ljeti lišće posmeđi, suši se i opada
- lišće katkad dobiva bakrenastosmeđu boju
- posljedice napada očituju se i nenormalnim razvojem plodova i slabijim razvojem pupova, pa se šteta očituje i iduće godine
- akaricidi se primjenjuju tek pred kraj razvoja embrija jer tek tada embrij u jajetu uspostavlja kroz stigme vezu s vanjskom atmosferom → treba ih koristiti u vrijeme kada prve ličinke izlaze iz jajeta (kad je izašlo 30 % ličinki), jer je tada sigurno da će djelovati i na preostala jaja
- pri njihovoj preranoj primjeni moglo bi uvelike izostati njihovo ovicidno djelovanje na zimska jaja, a pri kasnijoj uporabi mogla bi masa ličinki već nanijeti izvjesne štete
- pragom odluke smatra se 500 – 1000 jaja, na nekim kultivarima i više jaja na dužinski metar rozgve ili grančica
- ako se takvo tretiranje nije provelo ili se utvrdi prisutnost većeg broja pauka, treba u vrijeme kad su izboji dugački 10 – 20 cm ponoviti tretiranje → pragom tolerantnosti kod jabuka se smatra 30 % naseljenih listova
- početkom ljeta treba ponoviti suzbijanje ako je prisutan veći broj paukova
- sredinom i krajem ljeta preporučuje se tretiranje ako se po listu nađe više od 8 pauka jer tada štete ne mogu biti velike
- zbog velikih oscilacija intenziteta napada voćnog crvenog pauka i različitog razvoja na raznim domaćinima u različitim uvjetima ne smiju se te preporuke shvatiti kao recept i stalno se njih pridržavati, nego ih treba dotjerivati sukladno konkretnim iskustvima
- u pojedinim godinama bit će moguće izostaviti svako suzbijanje ovog štetnika, a često će biti dovoljno samo jednokratno suzbijanje
- vrlo je važno uvesti sustavno praćenje intenziteta pojave crvenih pauka u voćnjaku ili vinogradu uzimanjem uzoraka grana i izboja tijekom zime i brojenjem jaja na jednom duljinskom metru toga uzorka
- za vrijeme vegetacije treba utvrđivati postotak zaraženih listova ili utvrđivati prosječni broj pauka po listu
- uvid u brojnost crvenih pauka dobiva se i metodom 100 udaraca (metoda otresanja)
- zimsko prskanje se provodi u vrijeme kretanja vegetacije uljanim organofosfornim insekticidima i mineralnim uljima → tu mjeru zamjenjuje tretiranje selektivnim akaricidima u vrijeme kad je oko 30 % ličinki izašlo iz zimskih jaja
- za suzbijanje crvenih pauka treba prvenstveno koristiti specifične akaricide
- ovicidno, larvicidno i adulticidno djelovanje imaju amitraz, fenazakvin i brompropilat
- samo na pokretne stadije djeluju fenpiroksimat i propargit
- na jaja i ličinke djeluje heksitiazoks, a na mlade ličinke klofentezin
- ako treba suzbiti i neke druge štetnike, mogu se koristiti i gotovo svi organofosforni insekticidi
- zbog češće primjene fungicida u voćnjacima i vinogradima važno je istaknuti da i neki fungicidi utječu na smanjenje populacije voćnog crvenog pauka
- u Austriji i drugim zemljama zap. Europe u širokoj je primjeni biološko suzbijanje crvenog pauka unosom grabežljive grinje Typhlodromus pyri

VASATES SCHLECHTENDALI – Hrđasta grinja jabuke
- izaziva hrđaste prevlake na naličju lišća, na izbojima i plodovima jabuke, onemogućava porast izboja i otvaranje cvjetnih i lisnih pupova
- nije česta kod nas
- prezime ženke na voćki
- ima do 5 generacija godišnje
- mnoge vrste grabežljivih grinja se hrane tom vrstom pa njezina umjerena nazočnost može pogodovati održavanju tih grabežljivaca

a zašto ne napraviš članak na svetu biljaka o tome kad već pišeš ovako?

Borna, svaka čast!

Da li neko zna cime treba da se prska jabuka koju muci Saccharomyces cerevisiae? Ili kako je se osloboditi?

Kako se zastiti od nje?

andrejica, jesi sigurna da jabuku muči kvasac?

saccharomyces cerevisiae, tj. cijela sacchatromyces sensu strictu grupa je skupina kvasaca koji vrše alkoholnu fermentaciju (vino).

na koji način on muči jabuku?

sto ti misliš da je peronospora kod jabuke?

LIstovi na kraju izdanka pobele i ne razvijaju se kako treba..

i sad? i dalje mi nisi pomogla.. kako da se odranim od ovoga? pobeleli listovi :rolleyes:

Ja mislim da pricas o pepelnici. Mladi listovi na vrhu izdanka su beli kao da su brasnom posipani. Preparati na bazi sulfura su efikasni.

Andrejice definitivno je pepelnica. Pošto prezimljava u pupoljcima na vrhovima mladih grančica najbolje je da ih posečeš, jer se sada s proleća lepo vidi koji su lastari inficirani prethodne godine.Potom kreni sa hemijskom zaštitom, na tržištu imaš širok izbor dobrih preparata.AFUGAN, SABITAN, RUBIGAN, BAJLETON itd.U zavisnosti od vremenskih uslova tretiranja se vrše u razmaku od dve do tri nedelje. Obrati pažnju i na čađavu krastavost jer i protiv nje već treba početi sa zaštitom. Pozdrav

Hvala

Nakon ovoga dodje mi da posiječem voćnjak...
Prepoznala sam dosta štetnika u svom, godinama neprskanom (nedavno kupljenom) voćnjaku, starom, uz šumu, ali ne smeta ako mi propadne i do 50% (samo nedam SVE!!!)
Nedavno me zapanjio novi štetnik: primijetila sam na jednoj jabuci jarko crvenu boju, nešto što napravi jarkocrvene točke na listu, vide se sa 100 metara-prvo sam se poveselila da je plod!, pridjem i vidim te točke, a par listova je bilo zavijeno prema dolje, rastvorim ih a unutra, jasno, neke male točkice.
To sam primijetila prošli tjedan na jednoj, manje važnoj jabuci, no jučer vidim da se proširilo i da su zahvaćene najfinije jabuke, već 6 od 10 jabuka je prepuno tih crvenih točki i tuljaca, ne mogu ih više fizički ukloniti kao što sam učinila na toj prvoj jabuci-odrezala sam zavijene listove i uništila ih.
Krošnje se ne dodiruju, ali samo 1 metar je do 2 stabla do kojih mi je naročito stalo, a ne vidim tu bolesno crvenu boju.
Budući da su plodovi već dosta veliki, 4 pa i 6 cm promjera, da li da išta radim? Mislim, s obzirom na to da su u tom starom voćnjaku, kojeg smo kupili uz kuću, jabuke fine ali grbave, krastave i nepravilne na razne načine, i da ih je lani propalo 90% jer ih nismo pobrali? Zvala sam prijatelje da si dodju brati, na hipodromu sam govorila da nek dodju s autima i napune gepek za konje, i nije došao nitko!!! Lakše im je na placu kupit vreću jabuka za kone po 10-20kn, nego dolazit meni i brat ih, razumijem, a i ja ne mogu toliko jabuka pojesti i toliko kompota i pita nakuhati. Dakle: da li da išta radim; ako da: šta? Rasprskaću uvarak od kopriva i pelina, kao i lani, kemiju radje izbjegavam.

Živim 25km južno od Zagreba, kraj Pisarovine; ako netko sa Sveta Biljaka želi neka dodje u posjet mom voćnjaku: neznam trebam li prorijediti broj plodova (neke grane su se već savile do zemlje, a plodići mali), neznam ih povezati/podbočiti, neznam ih orezati a nemam baš ni puno vremena za njih. Neznam ni koliko stabala imam (možda 20?), ni kojih su vrsta. Neznam ni zašto kruške nisu rodile, a cvale su i lani i proljetos? Neznam nikog tko zna nešto o jabukama i ostalim voćkama, i susjedi ih zapuštaju: šta rodi-rodi.
Bujno su rodile nekakve male šljive-divljake, bijele i crvene; kisele su a kažu da se od njih radi džem ili pekmez; treba ih počet brat za tjedan-dva, sada je tek pokoji plod sasvim zreo. Plavih velikih šljiva nemam, al imam ih u živici, te još nisu zrele.
Mooolim nekog da dodje, provešćemo dan (bar par sati) u voćnjaku, sad su te šljivice, a pozivam goste i kad jabuke rode, naberite ih, šteta da propadnu! Imam i još par čudnih voćaka, možda marelica ili breskva, ali divlja (mala, grbava).
Da mi se bar netko javi na ovaj napis...

SCOLYTUS RUGULOSUS – Mali voćni potkornjak / S. MALI – Veliki voćni potkornjak
- mali voćni potkornjak je važniji jer može biti primarni štetnik → naročito često napada voćke za jakih suša
- veliki potkornjak je sekundarni štetnik
- napadaju sve vrste voćaka, a katkad i drugo drveće
- odrasli oblici se javljaju u svibnju → nakon kopulacije ženka buši rupicu u grani te ulazi pod koru, gdje buši hodnik dug 1.5 – 3 i više cm, gdje, u pravilnim razmacima sa svoje strane polaže po jedno jaje
- ličinke buše sekundarne hodnike okomito na primarni hodnik, te tako prave crteže karakteristične za pojedine vrste → žive 30 – 40 dana, pa se kukulje
- mladi odrasli oblik izlazi kroz rupicu u kori stabla ili grane
- ljeti se javlja i druga generacija → ima isti način života, no ličinka te generacije prezimi


Ljudi moze li mi neko reci neko sredstvo za ovu bolest jabuke??Molim vas HITNO