Hvala, Nikola.
Ali čitava moja okućnica, osim 2 pokušaja raščišćavanja mjesta za "vrt" je wildlife corridor od par kilometara ukrug
. Čovjek nebi vjerovao koliko bogatstvo divljih biljaka i životinja se nalazi na samo 25 km od velegrada! Upravo taj wildlife corridor donaša najezde bolesti i insekata.
U stvari, civilizacija ih donaša... npr. ambrozija je stigla prije 5-6 godina sa šljunkom, kada su nam došli asfaltirati cestu.
Suseda Bara i ja posjedujemo polovicu brijega na čijem sljemenu je naselje (od 4 kuće, tj 4 naseljena imanja). Dalje su potoci, šume, poneka oranica ili livada koju vlasnici pokušavaju održavati, i tako barem po 3-4 km ukrug (a ni dalje nije nešto baš jako "kultivirano").
I čudom se čudimo OTKUDA dolaze najezde insekata-mutanata i biljnih bolesti. Nitko ne "šprica" kilometrima ukrug, Vukomerečke Gorice su šumoviti bregovi naseljeni rijetkim malim naseljima u kojima većinom žive ili starci, ili dolaze zagrebački "vikendaši", ili se neka familija pokušava proširiti po prostoru više nego što može. Zrakom - da, ali zar šume nebi trebale zadržati, pročistiti zrak? Na automobilima, na cipelama rijetkih gostiju? Svake godine "pada" po nekoliko sela pod najezdom "španjolskih puževa", onih gadnih naranđastih golaća, pa je tako palo i naše.
Ako ne "špricamo" nećemo skoro ništa ni jesti, usprkos wildlifeu, miješanim gredicama, koridorima. Oko kuće sparušene ruže, pokušavamo ih spasiti prirodnim načinima, pa onda ipak stavimo kemiju u šprice.
Po hrani ipak ne špricamo, ali malo okolo hrane - da. Rijetko i malo, ali - što sad učiniti, kad je šteta već tolika?
To je GLOBALNI problem. Znamo početak, znamo uzrok, znamo povijest GLOBALNIH pogrešaka, ali - što SAD?!
Radimo na sitno, popravljamo naš mikrosvijet, okolinicu koju možemo dosegnuti našim rukama.
I plačemo za "Izgubljenim Rajem", i - tražimo ga.
Nadamo se.